Ne znam jesu li Linićeve predstečajne nagodbe ustavne ili nisu no znam da bez funkcionirajućeg modela za spašavanje poduzeća nema ni spasa gospodarstva i radnih mjesta. A bez toga će ovdje uskoro biti kao na groblju, kako bi to rekao brzo zaboravljeni Radimir Čačić. 

No u državama koje su se izvukle država je učinila svoje. Američki slučaj spašavanja automobilskih divova General Motorsa i Chryslera – koji su spašeni upravo američkom inačicom predstečajne nagodbe! – već je legendaran.

Predsjednik Obama nije štedio milijarde javnog novca kako bi pomogao automobilskim divovima da se rasterete dugova i davanja državi, te da redefiniraju obveze prema vjerovnicima, čime je spasio desetke tisuća radnih mjesta, a na kraju je država bila na dobitku. 

I drugi koji su uspjeli učinili su isto ili slično. Vlada Angele Merkel donijela je odmah na početku krize, početkom 2009., cijeli pakt za otvaranje novih radnih mjesta i poticanje rasta. U paktu su bile brojne mjere, od novih investicija i subvencioniranja skraćenog radnog vremena do poreznog rasterećenja najnižih dohodaka i jednokratne isplate od 100 eura svim primateljima dječjeg dodatka.

No ključna i apsolutno najvažnija karika njemačkog modela, zbog važnosti autoindustrije za njemačko gospodarstvo, bila je tzv. ekološka premija, odnosno subvencija u visini od 2.500 eura za kupnju novog auta, na koju je imao pravo svak tko je dao uništiti svoj stari auto, star najmanje devet godina. 

   Ekološka premija polučila je apsolutni uspjeh. Država je za subvencije predvidjela 1,5 milijardi eura, no onda je povećala iznos na pet milijardi, zbog golemog interesa. Prodano je skoro dva milijuna novih automobila, što znači da je svako 20. domaćinstvo umjesto starog dobilo novi automobil.

Profitirala je i autoindustrija – i u državnom i privatnom vlasništvu, u domaćim i stranim rukama – ali profitirala je i država. Analitičari su izračunali da se u državnu blagajnu, preko PDV-a na prodane automobile, vratilo 4,3 milijarde eura. Da pozitivan učinak na okoliš i ne spominjemo. 

Kakvu pouku možemo izvući iz ovih primjera? Hrvatsku neće spasiti povlačenje države i »povećanje konkurentnosti« smanjivanjem radničkih prava i plaća, kao i smanjenjem potrošnje, nego upravo suprotno. Hrvatska nema autoindustriju, no zato ima druge gospodarske grane, poput građevine, koje je također teško pogodila kriza i koje bez državne intervencije neće preživjeti. 

Država ovdje mora djelovati brzo, jer je za mnoge već prekasno. Prethodne dvije vlade HDZ-a, kao što znamo, nisu učinile apsolutno ništa.

Model predstečajne nagodbe možda ima manjkavosti i rupa, no taj zakon mnogima predstavlja jedinu slamku spasa. Možda suci doista nemaju dovoljno vremena proučiti slučajeve o kojima moraju odlučivati, možda zakon nije savršen, no kako bi i bio?

Zakon je nesavršen, a ministar grub, no ovo su gruba vremena! Riječ je o izvanrednom sredstvu, ali i Hrvatska je u izvanrednoj situaciji.