Zoran Milanović / Foto Denis LOVROVIĆ
Dok se ranije činilo da se Milanović, makar i neuspješno, ipak bavi problemima ove zemlje, sada ne čini ni to. Premijer bi morao znati da upravo kriza, rast nezaposlenosti i socijalna dezintegracija potiču rast ekstremizma i antieuropskog resantimana
Ozbiljne stvari događaju se u Hrvatskoj, tvrdi premijer Zoran Milanović. Ovaj je put zbilja u pravu. Evo uzmimo primjerice road show na kojem ministar financija Slavko Linić američkim ulagačima prodaje hrvatske obveznice. Hrvatska se dodatno zadužuje za 1,5 milijardi dolara. Iako u programu Kukuriku koalicije piše da se politika ubuduće neće temeljiti na daljnjem zaduživanju, nego na »privlačenju vanjskih investicija, poticanju proizvodnje i izvoza te općenito oživljavanju gospodarstva«. No jasno je da je Kukuriku program, barem u svom ekonomskom dijelu, doživio kolaps. Hrvatski dug samo u godinu dana Milanovićeve vlade porastao je sa 155 na 174 milijarde kuna. Nećemo računati koliki će dug biti 2015., na kraju mandata ove vlade, ako se ništa ne promijeni.
Da su stvari krajnje ozbiljne svjedoče i izjave Milanovićevih ministara. Istoga dana kada je premijer objavio rat desničarima i crnokošuljašima, ministri Grčić i Vrdoljak poručili su kako za mirovine manjka 20 milijardi kuna i kako »hodamo po rubu«. Vlada još nije učinila ništa da se taj minus sanira.
Događaju se i druge itekako ozbiljne stvari. Istog vikenda kog ćemo pamtiti po njegovom skliznuću u devedesete, Milanović je s Radimirom Čačićem predao listu SDP-a, HNS-a i HSU-a za europske izbore, listu koja predstavlja još jedan trijumf hrvatske partitokracije, i to u njezinom esencijalnom obliku!
Iako je – u što nikad nismo dvojili – važno osuditi one koji svoje hrvatstvo dokazuju mržnjom prema Srbima, nije li to posao ministara pravosuđa ili policije, a ne samog premijera? Dok se ranije činilo da se Milanović, makar i neuspješno, ipak bavi problemima ove zemlje, sada ne čini ni to. Premijer bi morao znati da upravo kriza, rast nezaposlenosti i socijalna dezintegracija potiču rast ekstremizma i antieuropskog resantimana. Uspjeh Karamarka i Ruže Tomašić zato je moguć samo kao Milanovićev poraz. Oni su ogledalo njegova (ne)uspjeha. Tim više što je Milanovićeva vlada i zamijenila neuspješnu HDZ-ovu jer su građani povjerovali da ima rješenje za krizu. Milanovićeva vlada – i to je njezina primarna zadaća – mora pronaći ekonomsku, fiskalnu, monetarnu i društvenu politiku kojima će uspješno odgovoriti na krizu. Nijedan europski premijer danas ne radi ništa drugo. Samo po tome će se mjeriti Milanovićeva (i Karamarkova) uspješnost.
