Riječ je o projektu koji ima samo jedan cilj – rehabilitaciju nacionalističke i šovinističke ideologije koja je u Drugom svjetskom ratu bila na strani okupatora, i to zato jer je ta ideologija koncem osamdesetih i početkom devedesetih u bivšoj Jugoslaviji doživjela »revival«.

Zbog dnevnopolitičkih potreba nadolazećih političkih snaga doslovce preko noći oni koji su do jučer nazivani kvislinzima i kolaboracionistima postali su borci za našu stvar, antikomunisti i državotvorci, samo što su imali tu nesreću što su svoju bitku vodili u pogrešno vrijeme.

   U Srbiji je taj proces, dakako, imao brojne specifičnosti. Jedna od njih svakako su brojne i složene veze koje su revizioniste u posljednjih 25 godina povezivale s režimom u Beogradu.

Rehabilitacija četništva u Srbiji, naime, nije specifičnost ovog ili onog režima, ove ili one vlade. Iako se četništvo na velika vrata vratilo u Srbiju – a nažalost i u Hrvatsku i BiH – koncem osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme Miloševićevog režima, četništvo je pravno i politički rehabilitirano tek 2004., dakle nakon Miloševića.

Tada je srbijanska Narodna skupština, pozivajući se na njihovo navodno »antifašističko djelovanje«, izglasala zakon kojim je izjednačila prava pripadnika četničkih postrojbi s partizanskim borcima, uključujući i pravo na boračku mirovinu.

   Jedna od potpisnica zahtjeva za Mihailovićevu rehabilitaciju je i pravna stručnjakinja Smilja Avramov, koja je tijekom devedesetih pravnim savjetima opsluživala Miloševićev režim, u vrijeme njegove agresije na Hrvatsku i BiH.

Ona je bila ostrašćena zagovornica tog režima, kao i kreatorica teza o »genocidnosti Hrvata«, o kontinuitetu današnje Hrvatske i Pavelićeve NDH, o znamenitoj protusrpskoj vatikanskoj zavjeri, koje su sve poslužile kao platforma i opravdanje za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Aktivna je sudionica Miloševićevog zločinačkog pothvata protiv Hrvatske i BiH, a već godinama, dakako, zagovara i rehabilitaciju Mihailovićevih četnika. 

I nakon svega toga srbijanski predsjednik – iako je Srbija formalno na putu prema EU – prije nekoliko mjeseci takvu je osobu odlikovao najvišim državnim odličjem, čime je de facto odlikovao i zločinačku velikosrpsku politiku koja je odgovorna za nekoliko ratova i više stotina tisuća mrtvih.

   Cijeli postupak Mihailovićeve rehabilitacije snažno je zagovarao Oliver Antić, savjetnik srbijanskog predsjednika Nikolića, koji je nedavno predlagao da i četnici sudjeluju na vojnoj paradi povodom oslobođenja Beograda.

Antić pritom ne krije da mu je stalo isključivo do revizije povijesti Drugog svjetskog rata, a ne do rehabilitacije. Revizionistički savjetnik, naime, tvrdi da je sudski postupak protiv Mihailovića vodio Josip Broz, koji je »1935. potpisao sporazum s ustaškim vlastima, a 1941. i aneks tog sporazuma«. »Broz, koji je bio kaplar austrougarske vojske u ‘Vražjoj diviziji’, uspio je ubiti srpskog generala«, veli savjetnik Antić, čiji predsjednik još nosi titulu četničkog vojvode. Tomislav Nikolić, koliko znamo, te se titule nikad nije odrekao.