Jučerašnjom objavom službenih rezultata izbora započinje najizazovniji dio formiranja vlasti, s obzirom na to da Hrvatska već neko vrijeme nije zemlja u kojoj na izborima pobjeđuje ona stranka koja osvaja najviše mandata, nego ona koja uspije prikupiti dovoljno mandata za formiranje nove vlade. Upravo u ovom trenutku ponovo na scenu stupa predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, ali ne kao akterica procesa okupljanja parlamentarne većine, nego kao svojevrsni nadzornik tog procesa. Predsjednica države, naime, Ustavom je ovlaštena povjeriti mandat za sastavljanje nove vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika.

I ova naoko jednostavna ustavna zadaća pokazala se i nakon prošlih izbora itekako zahtjevnom za aktualnu vladaricu Pantovčaka, koja se u jednom trenutku tijekom konzultacija, pozivajući lidera Mosta Božu Petrova na razgovor u četiri oka, izravno uključila u proces okupljanja parlamentarne većine, a time i formiranja nove vlade, mimo propisane procedure, ustaljenih demokratskih pravila i nadasve mimo Ustava. Nikada nismo dobili uvjerljivo objašnjenje što je to predsjednica kazala Petrovu na petominutnom sastanku s kojeg je ovaj izašao blijed kao krpa, ali zato znamo što je uslijedilo: priklanjanje Mosta HDZ-u i eksperiment s »nestranačkim« premijerom, što je okončano jednom od najvećih blamaža u povijesti hrvatske demokracije.

A da ni iz tog slučaja nije izvukla pouku i da zasad ništa ne jamči da će seovog puta držati svojih ograničenih ustavnih ovlasti potvrđuje i njezina izjava nakon provedenih izbora kako ovaj put neće tolerirati ultimatume i odugovlačenja u sastavljanju vlade, što je opravdano shvaćeno kao njezin ponovni pritisak na Petrova, čime opetovano pokazuje da ne shvaća svoju ustavnu ulogu u ovom procesu. Predsjednica države, naime, nije nadređena budućoj vladi, pa nema pravo ni patronizirati nad procesom međustranačkog usuglašavanja niti vršiti pritisak na njegove aktere, pogotovo u situaciji kada Ustav vremenski uopće ne ograničava trajanje konzultacija. A to znači da se od predsjednice države očekuje da utvrdi, dakako u razumnom roku, tko uživa povjerenje većine svih zastupnika, kako bi mogla povjeriti mandat za sastavljanje vlade, i ništa više od toga. Drugim riječima, predsjednica mora čuvati dignitet predsjedničke funkcije, a to u ovom slučaju znači da nema pravo vršiti pritisak na stranačke čelnike tijekom konzultacija, niti ima pravo stvarati atmosferu presinga da se što prije okupi parlamentarna većina.

I nesretni slučaj prošle vlade pokazao je koliko je važno da se taj posao međustranačkog dogovaranja i usuglašavanja obavi kvalitetno i kakve katastrofalne posljedice mogu imati nepromišljena i brzopotezna rješenja koja su, kada govorimo o Oreškovićevoj vladi, više podsjećala na puč i izdaju volje birača nego na uobičajeno formiranje vlasti u konsolidiranim demokracijama. Nakon tog neslavnog eksperimenta – u kojem je svoje prste imala i predsjednica države – Hrvatska treba novu vladu koja će biti konstituirana u skladu s demokratskom procedurom.