Iako odlazeći ministar kulture Zlatko Hasanbegović nedavno iz razumljivih razloga ipak nije imao hrabrosti odbiti ispuniti obećanje svog prethodnika o financiranju projekta Europske prijestolnice kulture koji je izborila Rijeka – premda ne treba sumnjati kako i taj otvoreni kulturni projekt proturječi njegovom paranoidnom ultranacionalističkom svjetonazoru – u slučaju potvrđivanja Marina Blaževića za intendanta riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca ministar na odlasku očito nije odolio svojim niskim strastima. Premda su njegove manevarske mogućnosti u ovom slučaju, nakon što je vladi HDZ-a i Mosta Sabor izglasao nepovjerenje, sada još ograničenije, Hasanbegović je odbio potvrditi odluku o Blaževićevom izboru, šaljući time poruku kako Plenkovićev HDZ dlaku možda mijenja, ali ćud nikako.
Ovakva odluka dvojbena je na više razina. Ponajprije zbog činjenice da je Hasanbegović ponovo donio jednu važnu kadrovsku odluku samo nekoliko tjedana prije dolaska nove vlade. Tehnička vlada je zakonom i Ustavom ograničena na odrađivanje samo neodgodivih poslova, dok odbijanje potvrđivanja intendanta riječkog HNK-a, dakako, nadilazi takve ovlasti. Iako odluku o odbijanju Blaževića potpisuje kao ministar kulture, on to, srećom, više nije, budući da je njegov ministarski mandat okončan izglasavanjem nepovjerenja. Nakon toga je Hasanbegović, baš kao i cijela Vlada, trebao podnijeti ostavku, no kako se to nije dogodilo, onda i djelovanje cijele Vlade nakon tog trenutka prelazi ustavne i zakonske okvire, što naročito dolazi do izražaja u ovom slučaju.
I drugo, posve je apsurdno da ministar kulture u ovom slučaju kao predstavnik države odlučuje o intendantu kazališta koje država financira u gotovo 30 puta nižem iznosu nego Grad Rijeka, no ovdje se radi o jednom apsurdnom zakonodavnom rješenju, koje zahtijeva hitnu korekciju.
I kao treće, opravdavanje takve odluke pozivanjem na navodne nedostatke i manjkavosti u Blaževićevom programu posve je apsurdno i besmisleno ako imamo na umu da se Hasanbegovićeve »stručne« primjedbe svode na zamjerke zbog toga što, primjerice, Blažević u svom programu riječkog HNK kontekst suvremene hrvatske kulturne produkcije »doživljava subjektivno« kao »lukobran liberalnog, pluralnog, svjetovnog i progresivnog društva«. Pa kako bi uopće moglo biti drukčije!?! I odakle uopće Hasanbegoviću, koji je za hrvatsku kulturu prije svog imenovanja za ministra bio potpuna nepoznanica, kvalifikacije za izricanje takvih nevjerojatnih ocjena?
No, kao što rekosmo, Hasanbegović očito nije odolio. Riječki Zajc jedino je kazalište u zemlji koje se usudilo jasno i glasno kazati što misli o filoustaškom ministru kulture, a Hasanbegović se sada odlučio osvetiti. Tako je nakon »blitzkriega« na neprofitne medije i civilni sektor, masovne čistke na HRT-u, financijskog udara na EDIT, zatim pritiska na HAVC i pokušaja pretvaranja kulturnih vijeća u kadrovski servis ministra, na red došao i riječki HNK i njegov intendant. Zapravo, oni su svojevrsna kruna na opskurnoj Hasanbegovićevoj ministarskoj ostavštini. Bilo bi čudno da je drukčije. Hasanbegović je predan i posvećen, čak toliko da je u opozvanoj Vladi jedini koji je svoj morbidni posao skoro dovršio.
