U legendarnoj sceni na početku »Divlje horde«, remek-djela Sama Peckinpaha s kraja šezdesetih, jedan od pljačkaša zadužen da pazi na ljude koji su zatečeni u banci koju je njegova banda htjela opljačkati toliko se uživi sadistički se iživljavajući nad dokonim gospođama i gospodom da potpuno izgubi iz vida krvoproliće u koje se pljačka pretvara. Svijet oko njega se urušava, no on živi u svom ludilu, i ne želi prihvatiti kraj.

Eto, upravo na tu scenu podsjeća ovo što se upravo događa na HTV-u, a osobito najnoviji val čistki na Trećem programu Hrvatskog radija. Nije, naime, teško razumjeti grozničavost kojom odlazeća garnitura u tehničkom mandatu, iako svjesna da su joj dani odbrojani, pokušava po svaku cijenu imenovati nove veleposlanike na prestižnim diplomatskim destinacijama, recimo u Washingtonu i Parizu. Nije teško razumjeti ni Olega Butkovića koji je samoinicijativno posmjenjivao čelnike nekoliko javnih tvrtki i imenovao nove, premda za to nije imao prethodnu suglasnost Banskih dvora, kako to propisuje zakon. Vojska HDZ-ovih »stručnjaka« i »menadžera«, u to nema nikakve sumnje, samo je spremno čekala poziv, no sada se, padom vlade, sve izjalovilo.

No ovo što se događa na HRT-u, osobito na Trećem programu Hrvatskog radija, gdje privremeno imenovana vladajuća garnitura bjesomučno provodi program Zlatka Hasanbegovića, koji je u jednom intervjuu prije dvije godine upravo Treći program optužio za »rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta«, prelazi sve granice shvatljivog, predvidljivog ponašanja.

Nakon što je nova vladajuća ekipa u potpunosti razorila i klerikalizirala Treći program HTV-a, ukinuvši sve polemičke i kritičke emisije i pretvorivši ga u pastoralu u kojoj se izmjenjuju dokumentarci o svećenicima i drugim hrvatskim velikanima, na red je došao Treći program radija. Taj radijski program, baš kao i Treći program televizije koji je bio europski fenomen, predstavlja jedinstven i dragocjen segment na hrvatskoj kulturnoj, znanstvenoj i medijskoj sceni, koji je rezultat vrijednog  rada brojnih naših autora, znanstvenika, novinara i urednika, i to najboljih.

Jedna od njih je i Ljubica Letinić, dobitnica ovogodišnje novinarske nagrade HND-a za radijsko novinarstvo, kojoj su upravo ugasili obje emisije koje je uređivala na Trećem programu, a umjesto njih ide emisija o kršćanskoj duhovnosti koju će uređivati Vladimir Lončarević, predavač na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i autor nekoliko književnih antologija, među kojima je i »Hvaljen budi, Gospodine moj: sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu«.

Lončarević će obogatiti eter emisijom o kršćanskoj duhovnosti »Duhovni profili«. Ukinute su i emisije drugim autorima, primjerice našem poznatom piscu Ivici Prtenjači, zatim Hajrudinu Hromadžiću i Katarini Luketić, a zamijenit će ih emisije o kršćanstvu, duhovnosti i totalitarizmima.

Kako, dakle, shvatiti to što se zbiva na Trećem programu? Kao rušenje Palmire prije povlačenja ISIL-ovaca? Odakle Siniši Kovačiću, kojemu uskoro istječe provizorni mandat, pravo zadirati u programsku supstancu radija i televizije i mijenjati ih u skladu s očekivanjima svojih političkih i crkvenih pokrovitelja? Hoće li mu netko već jednom reći da je igra završena?