Jasno je zbog čega europski čelnici prema Britancima nastupaju osvetoljubivo, sileći ih da se sada, nakon Brexita, samo što brže pokupe i odu. Bruxelles, naime, u ovom trenutku kao da jedino zanima da London što prije i formalno obavijesti EU o svojoj želji da se povuče iz Unije, kako bi se u skladu s člankom 50 Lisabonskog ugovora, naravno nepovratno, pokrenula procedura britanskog izlaska.

Sve poruke što ih je London pritom dobio od svojih dojučerašnjih saveznika prilično su neumoljive. Britanci mogu zaboraviti na pristup jedinstvenom tržištu ako ne budu spremni poštovati slobodu kretanja radnika iz EU-a, a upravo to je, podsjetimo, bio jedan od glavnih okidača za izlazak Britanije iz EU-a, nakon što su populisti i sijači mržnje Britance uvjerili da im radnici iz drugih članica oduzimaju radna mjesta, iako je, naravno, riječ o bezočnoj laži, budući da je dolaskom stranih radnika nezaposlenost u Britaniji smanjena.

»Jedinstvenog tržišta ‘a la carte’ neće biti«, poručuje tako Britancima predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, dok je šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, koji je već ranije prijetio Britancima da u slučaju Brexita neće u Bruxellesu biti dočekani raširenih ruku, poslao »okružnicu« svim europovjerenicima kojom im zabranjuje kontaktiranje s Londonom sve dok Velika Britanija ne pošalje službenu obavijest o namjeri izlaska iz EU-a.

Britanske iluzije, ako ih je i bilo, konačno je raspršila kancelarka Merkel, koja britanskim odlaskom silom prilika postaje neupitna liderica Europe. Onaj tko napušta obitelj, ne može očekivati da sve njegove obveze nestanu, a privilegiji ostanu, patronizira Merkel, upozoravajući London da oko uvjeta britanskog istupanja neće biti nikakvih razgovora, ni formalnih ni neformalnih, sve dok Britanci ne aktiviraju famozni članak 50 Lisabonskog ugovora. Pritom će se Europa prema njima odnositi kao prema svakoj drugoj državi nečlanici jer, kako kaže Merkel, »mora postojati jasna razlika između država koje žele biti članice Unije i onih koje to ne žele«.

Kancelarka usto, što je još zanimljivije, podvlači kako je britanska odluka o povlačenju neopoziva. Dok se na Otoku očajnički preispituju svi mogući scenariji koji bi možda mogli voditi iz ovog kaosa, pa i oni o parlamentarnoj opstrukciji rezultata referenduma, izvanrednim izborima ili novom referendumu, a sve ne bi li Britanci ipak nekako blokirali provedbu referenduma, kancelarka Merkel poručuje kako ona ne vidi načina kako bi se odluka o Brexitu promijenila!

I način na koji je u Bruxellesu primljena prva škotska ministrica Nicola Sturgeon, i to samo dan nakon što je britanski premijer David Cameron ondje bio na svom zadnjem europskom summitu, može se shvatiti kao svojevrsno kažnjavanje Britanaca, osobito ako imamo na umu držanje europskih čelnika prilikom škotskog referenduma o neovisnosti 2014. godine, kada je Bruxelles neumoljivo poručivao Škotima da odlaskom iz Ujedinjenog Kraljevstva napuštaju i EU.

Iako je ministricu Sturgeon, koja je u europsku prijestolnicu stigla kako bi zaštitila interes Škotske u EU, odbio primiti predsjednik Europskog vijeća Tusk, poručivši da bi to bilo »neprimjereno«, Sturgeonova se sastala s predsjednikom Europskog parlamenta Schulzom i šefom Europske komisije Junckerom, koji dobro znaju da je upravo ovo pitanje, kojim se dovodi u pitanje jedinstvo Ujedinjenog Kraljevstva, u ovom trenutku najbolnija Cameronova točka.

Iako, dakle, europski čelnici tek trebaju izraditi pregovarački okvir za pregovore o razdruživanju s Britanijom, pri čemu će te pregovore voditi Europska komisija u ime Europskog vijeća, odnosno svih članica – baš kao što je to slučaj i kod prijema novih članica – jasno je da kancelarka Merkel i ostali europski čelnici Britancima žele maksimalno zagorčati situaciju, kako bi poslali poruku da se izlazak ne isplati, da nikome više slučajno ne bi na pamet palo krenuti britanskim stopama.

Jer ako je Europa, odnosno ono što je od nje ostalo, ovako bešćutna i nemilosrdna prema Britancima, koji su dulje od četiri desetljeća vedrili i oblačili tom Unijom, ostavivši u njoj neizbrisiv trag, onda nije teško pretpostaviti kako biste se proveli svi vi drugi, manji i nevažniji!

Naravno da je takva strategija »odvraćanja«, kojom se izbjegava bilo kakva ozbiljnija diskusija o onome što je dovelo do ove katastrofalne odluke – za koju su svakako suodgovorni i lažljivi britanski populisti i europski čelnici – i kojom se sva pozornost usmjerava isključivo na britanske »dezertere«, kako je Britance nedavno nazvao Juncker, ne samo duboko pogrešna, nego i nedostojna Europe i njezinih utemeljitelja. Problem EU-a neće biti riješen britanskim odlaskom, niti će brutalnošću prema Britancima Bruxelles uspjeti zauzdati opće nezadovoljstvo i rast desničarskih populista diljem EU.