Iako ne treba sasvim vjerovati Polančecovoj ispovjedi i kajanju, njegov je intervju vrlo poučno, zanimljivo i raritetno štivo. Malokad se u Hrvatskoj događa da bilo koji političar, pokajnički, sam za sebe, ustvrdi kako je bio budala.

Povrh svega, on priznaje kako HDZ-ova vlada nije ništa bitno napravila kako bi prevenirala nekontrolirano potonuće Hrvatske pod utjecajem domaće i globalne krize. I prilično jasno sugerira da je sadašnji predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, uz pomoć tajno-obavještajnog aparata, došao na čelo najveće oporbene stranke.

Damir Polančec bio je jedan od sposobnijih ljudi u bivšim HDZ-ovim vladama. Imao je toliko bijednu konkurenciju da ta tvrdnja i nije previše smiona.

Nije ostavio neki pozitivan trag u svojem mandatu, ali su, njegov prethodnik i nasljednik, Branko Vukelić i Đuro Popijač, bili još gori. Nit su išta važno radili, nit su išta pokušavali, nit su išta napravili. Nitko ih se više i ne sjeća, kamoli da ih zbog bilo čega itko progoni, ako ništa drugo zbog nekompetencije i nesposobnosti.

  Nije Polančec bio bezgrešan, još manje je sve radio po zakonu. Znao je kad treba saviti kičmu pod Sanaderovim pritiskom i provoditi njegove naloge, čak i onda kad se s njima uopće nije slagao.

Sigurno to nije radio samo zbog urođene prostodušnosti i naivnosti ili čuvanja svojih 17-18 tisuća kuna plaće. Mogao je više zarađivati na nekim drugim radnim mjestima, gdje su mu vrata uvijek bila otvorena.

Svejedno, kad se zaigra na kartu Polančeca kao notornog kriminalca i prvog visokopozicioniranog hrvatskog političara s pravomoćnom presudom i zatvorskom kaznom, priča je jako šuplja.

  Smiješno je i pomisliti da je najveći kriminal u hrvatskom političkom miljeu, ta izmišljena studija za koju je isplaćeno 500.000 kuna.

  Kad bi to bila istina bila bi ovo divna zemlja, lišena svake ozbiljnije korupcije, kriminala i nepotizma. Stvarnost je sasvim drugačija. Povjerenje hrvatskih građana i birača izigrano je najgrubljim, pljačkaškim i mafijaškim metodama.

Cijeli državni aparat bio je upregnut u isisavanje novca i njegovo pretakanje u džepove odabranih. Unatoč ispraznom i samodopadnom likovanju suca Turudića na suđenjima Sanaderu, Polančecu i ostalima, taj silni kriminal nije pošteno ni dodirnut, kamoli da je raščišćen.

Čak su i one manje važne optužnice za namještene poslove u cestogradnji pale u vodu. Uz Karamarkove skute, koji kao prvi obavještajac i policajac u zemlji ništa nije znao, šuljaju se poznata lica Kalmete, Milinovića, Kosor, Šeksa, Jarnjaka, Popijača i ostalih. Ni oni ništa jučer nisu znali o bezočnoj pljački Hrvatske, ali bi se sutra rado vratili i vodili državu. Dok Polančec kreće prema zatvoru teško se oteti dojmu. Poli, nisi ti jedini, od nas ste napravili još veće budale. Štoviše, još uvijek to radite.