Ministar Jovanović je pao na proceduri, na kratkoj javnoj raspravi, slaboj komunikaciji s roditeljskim udrugama, na potrebi da roditelji imaju pravo odlučivati o odgoju svoje djece.
Odluka Ustavnog suda o odgodi primjene zdravstvenog odgoja u školama pljuska je u lice ministra obrazovanja Željka Jovanovića. Istovremeno je licemjerno likovanje predstavnika Udruge Grozd i HDZ-a nad tom odlukom, jer je nakaradno misliti da će djeca sada biti zaštićena od opasnosti dodatnog obrazovanja. Sigurno im ne bi zdravstveni odgoj u školi naškodio već pomogao informacijom više kod prevencije alkohola i droge, izloženosti pornografiji na internetu, prevenciji spolnih bolesti, kontracepciji i drugim temama kojih sada neće biti u školama. I to nikome ne bi smjela biti pobjeda, već poraz.
Ministar Jovanović je pao na proceduri, na kratkoj javnoj raspravi, slaboj komunikaciji s roditeljskim udrugama, na potrebi da roditelji imaju pravo odlučivati o odgoju svoje djece. Nije to Jovanoviću prvi put, jer su mu početkom godine pala i imenovanja sportskih inspektora nakon što su u Ministarstvu zaboravili da Petar Skansi ne može biti član komisije za imenovanje bez fakultetske diplome. Pa je zapelo isušivanje nogometne močvare i uvođenje reda u sport.
Kod zdravstvenog odgoja stvari se također vraćaju na početak. Stoji prigovor da je sve išlo prebrzo, od prve najave do odluke za manje od šest mjeseci, kao da će svijet sutra stati. U cijeloj histeriji optužbi, najnižoj mogućoj razini pljuvanja i vrijeđanja između biskupa i Jovanovića, stvorenoj atmosferi podijeljenosti i netrpeljivosti, nikome ne bi pala vlas s glave da je odluka o pohađanju zdravstvenog odgoja barem u prvoj godini bila prepuštena roditeljima. S ciljem da svi koji to žele u školama čuju argumente i detalje onoga što će se predavati njihovoj djeci. Naprosto je bilo nepotrebno radikalizirati cijelu javnost na problemu koji to ne bi smio biti. Jer je zdravstveni odgoj u javnom školstvu doista potreban, što je potvrdila i predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec.
Koliko se tek svađa i prepucavanja može očekivati od referenduma Udruge »U ime obitelji«, koja traži da se brak u Ustavu RH definira kao zajednica muškarca i žene, užasno je i pomisliti. Riječ je o pokušaju referendumskog ustanka protiv gay brakova, iako u Hrvatskoj za njih ionako ne postoji zakonski okvir. Ustav kaže: »Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.« Dakle ne smije biti neravnopravnih po kriteriju spola. To je jedan od ključnih argumenata da pitanje o definiciji braka bude proglašeno neustavnim. Kao korektiv vlasti i društva Ustavni sud u ovom slučaju mora promptno reagirati.
Unatoč 380.000 prikupljenih potpisa referendum o braku ne treba proći. Ako bi se takav održao pitanje je što bi bilo sljedeće. Zabrana brakova između Srba i Hrvata? Samo zato što bi se i na toj premisi možda skupilo dovoljno potpisa. Ljudi imaju pravo biti različiti. Ljudska su prava civilizacijski doseg i posebno važna kad je riječ o manjinama, bila u pitanju nacija, boja kože ili spolna orijentacija. Upravo zbog toga europske zemlje s daleko dužom tradicijom demokracije idu prema legalizaciji istospolnih brakova. Možda hrvatsko društvo za tu raspravu nije dovoljno zrelo. Ali, barem ne bismo trebali činiti civilizacijski korak unatrag. I zabranjivati Ustavom ono što zakonom ionako nije dozvoljeno.
