Najteže je izaći na izbore s onom gorkom spoznajom da izbora u stvari nema. Sve je manje važno jesu li u pitanju parlamentarni, predsjednički, lokalni ili ova zadnja novotarija sa izborima za zastupnike u Europskom parlamentu. Samo bi naivniji građani Hrvatske mogli vjerovati kako bi netko od njihovih predstavnika tamo doista mogao učiniti nešto važno za njih. Učiniti mogu najviše za sebe, jer će dobiti sramotno visoku plaću od oko 7.000 eura, čemu treba pridodati i druge vrijedne beneficije. Europarlamentarcima generalno nije loše u Bruxellessu, pa neće biti ni našima.

Onda bi trebali uslijediti lokalni izbori, a to je tek pravi cirkus, festival lokalnih šerifa, ego-tripova, stranačkih i osobnih interesa. Hrvatska ima potpuno neracionalnu inflaciju načelnika, gradonačelnika i župana. Birači su već višestruko razočarani njihovim radom i neispunjenim obećanjima, kao i nemoći da odgovore na najvažnija pitanja današnjice, a to je borba protiv nezaposlenosti, industrijalizacija i pravičnija raspodjela dobara. Oni su svejedno nedodirljivi. Vrte se uvijek jedni te isti, Bandić u Zagrebu više od desetljeća, Obersnel i Komadina u Rijeci više od desetljeća, Jakovčić u Istri više od dva desetljeća, jedino bi Kerum možda mogao odlepršati na valovima prekovremenog boravka u kockarnici. Čak su i imena sve manje važna, jer između lokalnih političara nema većih razlika ako se govori o tehnologiji vladanja, pristupu gospodarstvu, otvaranju radnih mjesta i vlastitoj samodostatnosti. 

Da već niz godina svjedočimo o dubokoj krizi demokracije najlakše je vidjeti po lošim rezultatima vladanja Kukuriku koalicije u svim važnijim segmentima ekonomije, a da istovremeno najjača oporbena stranka nema nikakve vjerodostojnosti u kritici i nuđenju konkretne alternative. Današnji HDZ je ionako najzaslužniji za potonuće Hrvatske u svojih 8 godina mandata s Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor na čelu. Dakle, izbora nema. Koji god izbori bili sljedeći.

Ali, nade ima. Jučer su pomalo nezapaženo prošle dvije važne vijesti. U Dubrovniku je prikupljeno 6.500 potpisa za raspisivanje referenduma o projektu golfa na Srđu. Oko 150 volontera će sigurno uspjeti, jer im fali manje od dvije tisuće potpisa, a to znači da referenduma mora biti ukoliko još uvijek postoji demokracija u ovoj državi. Predvidljiv je i epilog, jer nije teško pretpostaviti da onda ni golfa na Srđu neće biti. 

Zbog drame petogodišnje djevojčice Nore Šitum i problema u prikupljanju novca za njezino liječenje u SAD-u, jučer je pokrenuta online peticija za ukidanje PDV-a na humanitarne donacije. Od peticije do odluke bit će dalek put, ali je i to korak prema pravednijem i boljem uređenju društva u kojem živimo. Mala Nora razotkrila nam je apsurd oporezivanja humanosti, koju bismo trebali poticati na svaki način.

Prije nekoliko tjedana Mijat Stanić je najavio prikupljanje potpisa za referendum o monetizaciji autocesta, ali i protiv rasprodaje hrvatskog dobra, šuma, voda, obale, profitabilnih državnih tvrtki. Očito je kako na pitanju Srđa, male Nore i rasprodaje hrvatske imovine niče ista ideja uključivanja građana u direktno odlučivanje. Bit će to dug, mukotrpan i neizvjestan proces stvaranja snažnog civilnog društva i utjecajnih građanskih inicijativa. Ništa se neće dogoditi preko noći, ali je svejedno ugodna spoznaja da u Hrvatskoj živi direktna demokracija. Zasad je to krhka biljka, ali od nje nipošto ne treba odustajati.