Samo očajni ljudi mogu proglasiti osobni bankrot. Sudeći po prijedlogu novog Zakona o stečaju potrošača, koji svakom zaduženom živom biću predviđa uvođenje tutora, povjerenika ili stečajnog upravitelja, kontrolu apsolutno svakog računa, uskratu nepotrebne imovine, čak i mobitela, riječ je o svojevrsnom uzničko-kmetovskom odnosu u kojem ljudi gube elementarna građanska i ljudska prava. Ako si dužan, proglasi bankrot, a onda radi dok ne dobiješ papir kojim ti se vraćaju prava ljudskog bića. Kao u robovlasništvu.

   Promicatelji osnovnih postulata kapitalizma i tržišnih odnosa ustrajat će na jednostavnoj maksimi da se dugovi platiti moraju, a ne smiju nikome opraštati. Ne mareći za činjenicu da je riječ o užasno velikom broju od 317.000 ljudi. Otprilike svaka deseta punoljetna osoba u Hrvatskoj danas je građanin drugog reda. Na njih se opće odredbe Ustava o pravu na rad i život dostojnog čovjeka, više ne odnose. Ta spoznaja je strašna, ali država svejedno ne mari. Tako će i stečaj potrošača biti opcija za građane koji dva mjeseca za redom ne mogu podmiriti dugove u iznosu trostruko većem od stalnih mjesečnih primanja. Svatko, preko noći, može postati kandidat za stečaj. Dovoljno je da izgubi posao. Onaj tko primanja nema, automatski je kandidat za uznika ili roba. Osobni stečaj štiti vjerovnike čak i kada ostvaruju najveću dobit u vrijeme najgore krize. Banke su iznad čovjeka, kao i njihov profit. Banke su također i iznad tržišta, jer nikome u 21. stoljeću, diljem zemaljske kugle, nije oprošteno toliko dugova kao bankama. Ili sanirano novcem poreznih obveznika. Zato je ministar pravosuđa Orsat Miljenić u pravu kad priznaje da će građanima stečajni postupak biti neugodan i mučan.

   Vrijedi se zapitati tko su ti moderni uznici? Lopovi, tajkuni ili sirotinja? Tko su oni što ne mogu platiti račune za grijanje, vodu ili struju i hoćemo li sutra biti među njima? Prema podacima iz prošle godine, samo u Zagrebu je iz električne mreže isključeno oko 24.000 potrošača, a u Rijeci je bilo riječ o oko 1.000 domaćinstava. Nisu platili račune, pa u 21. stoljeću žive bez struje. HEP nikome ne oprašta. Zašto i bi, nisu oni socijalna ustanova. Ali, nemaju problema kad treba platiti avion i dva dana smještaja u dubrovačkom hotelu s pet zvjezdica za sedam članova Nadzornog odbora HEP-a, koji je baš tamo održao sjednicu, pa u jeku turističke sezone, obilazio najskuplje restorane u elitnoj i skupoj destinaciji. Na teret one iste državne tvrtke koja nikome ne oprašta neplaćene račune, jer nisu socijalna ustanova. To je tržište, kapitalizam na hrvatski način. Po novom zakonu blokirani građani, pa i ovi s neplaćenim računima HEP-u, iz stečaja izlaze kad se počnu ponašati financijski racionalno, kad počnu živjeti u skladu s vlastitim mogućnostima. Dakle, ako nemaju za struju, neka se isključe i upale svijeću. Bit će spašeni, jadna im majka. Važno je samo da žive u skladu s vlastitim mogućnostima.

   U vremenu kad se dužničko ropstvo rješava tako da ljudi doista postanu robovi, a država kroji zakone iz kojih je očito da siromašnima nema pomoći, ironija dolazi za kraj, kao u pjesmi TBF-a. HEP-u treba predložiti malu uštedu. Bilo bi lijepo da u ovoj državnoj firmi naprave spisak najsiromašnijih dužnika. Ljudi bez primanja, kojima je isključena struja, pa da nekoga od njih odvedu u Dubrovnik umjesto članova NO-a. Neka i naši moderni robovi osjete kako je uživati u hotelu s pet zvjezdica. U kojem bi imali i struju. Barem na dva dana. Kad im već njihova država ne može i ne želi doista pomoći