Zoran Milanović je odradio posao eutanazije neposlušnih riječkih SDP-ovaca u stranci, netom nakon što je u HŽ Infrastrukturi počišćena Uprava, koju je vodio riječki kadar Darko Peričić.

Bio je to fini tango, ples s đavlom, čije će posljedice Rijeka osjećati u godinama što dolaze. U Vladi više nema Riječana, iako dolaze iz najjače SDP-ove biračke utvrde. Linić je bivši, Jovanović je bivši, a Komadina je otišao prije negoli je išta ozbiljno počeo raditi. 

   Riječki poraz je s Peričićem potpun, a analiza te smjene važnija je od svega što se pričalo na sastanku SDP-ovaca s predsjednikom stranke. Ovdje nije riječ o kriterijima stručnosti. Rezultatima još manje.

Željezničar s nekoliko desetljeća staža bio je, koliko jučer, Vladin primjer uspješnog direktora u državnim tvrtkama, pogotovo u sustavu HŽ-a. Baš je njega ministar Hajdaš Dončić isticao po efikasnosti, kvaliteti pripreme velikih projekata i dobro smišljenom programu restrukturiranja.

Svaka vlast svoje konje hvali, ali se ovdje dogodilo da je predivan lipicaner preko noći pretvoren u isluženu ragu. Peričić je postao sve ono što nije bio prije smjene. Nesposoban, prekobrojan i nepoćudan. Nije imao šansu s etiketom Linićeva čovjeka, rezultatima unatoč. 

  U vrijeme zadnje kampanje Vojka Obersnela za gradonačelnika, Peričić je jednom tjedno bio u Rijeci i obećavao početak gradnje drugog kolosjeka 2015. godine, radove na cijelom području Primorsko-goranske županije, njihovo okončanje do 2019., razdoblju u kojem su morala biti rekonstruirana i dva nova kolodvora, Glavni i onaj na Brajdici.

Od tih rokova neće biti ništa, iako će Milanoviću biti puna usta riječkih projekata što parlamentarni izbori budu bliži. Ključnu ulogu u financiranju riječke pruge sada će igrati Boris Lalovac, a ne Slavko Linić. Siniša Hajdaš Dončić, a ne Zlatko Komadina ili Vojko Obersnel. 

   HŽ Infrastrukturu sada preuzima Renata Suša, osoba bez iskustva kad je o željeznici riječ. Za početak, tvrtka je određena za političko spašavanje HŽ Carga, čije dugove i neuspješne tvrtke ima oprostiti ili preuzeti. Tako da će investicijski kapacitet biti umanjen, a to najviše ima osjetiti upravo Rijeka kao područje prioriteta za željezničke projekte. 

   Prijeti ponavljanje propusta iz mandata SDP-ove prve Vlade kad nije niti pripremljen, a kamoli realiziran cestovni projekt punog profila riječke obilaznice. Neće proći previše vremena, a ponovo bi u modu moglo doći pisanje razglednica, tužaljki i opomena kakve je jednom mjesečno primao Božidar Kalmeta od Vojka Obersnela.

Nije se Kalmeta žurio. Zašto i bi kad se od njega tražilo da ispravi nesposobnost SDP-a u realizaciji ceste s četiri trake u Rijeci, koju nisu mogli dogovoriti s Vladimirom Bizjakom u Hrvatskim cestama, iako su ga sami na to mjesto postavili. 

  Renata Suša nije riječki kadar. Poslije pomirbe s Milanovićem SDP-ovcima je najbolje odmah početi pisati razglednice iz Rijeke.

Tek toliko da Milanović, Suša, Hajdaš Dončić i Boris Lalovac ne zaborave da godine prolaze, a riječki projekti nalikuju na bajku. Predizbornu bajku bez pokrića. Pala je ruka ruci, a SDP-om zavladao mir i dobro. Milanović je otišao. Sve je super i sve je za pet. Osim jedne »sitnice«. Pedala je ostala Rijeci.