To je otvoreni rat. Dosad neviđen u SDP-u. Nakon pressice Slavka Linića obojica ne mogu ostati u stranci. Ili će izletjeti Milanović ili riječki gubernator. Svako drugo rješenje je dugoročno neodrživo.

   Linić je jučer bio sam pred novinarima, a taj prizor nudi pogled u budućnost. Izvjesno će ostati sve osamljeniji i na kraju biti izbačen iz SDP-a. Jer je prvi put u svojoj političkoj karijeri stavio sebe iznad stranke. Nikad ranije na hrvatskoj političkoj sceni nije viđeno takvo pranje prljavog veša u javnosti. No, unatoč salvama optužbi koje je sipao iz rukava duže od sat vremena, Linić dovoljno jake argumente za rušenje premijera nije ponudio. Niti za rušenje predsjednika SDP-a. Upravo suprotno, optužio je i svoje kolege u Vladi da su nesposobni ili korumpirani, a to odražava očajnika, koji je stješnjen uza zid.

   Milanović nije po Liniću samo nesposoban premijer. On je čovjek koji zlorabi vlastiti položaj radi interesa obitelji i prijatelja. On je i premijer koji zlorabi tajne službe kako bi naudio političkim oponentima. Povrh svega, Milanović je optužen da je veleizdajnik u Ini. Gdje Milanovićev prijatelj Siniša Petrović ne štiti hrvatske interese, već radi tko zna za koga. Kao i premijer. A to je razina optužbi s kojom se dosad suočavao samo Ivo Sanader. Pritom je katastrofalna spoznaja da Ina četiri godine ne plaća porez. Zbog čega odgovornost nije samo na ovoj Vladi, nego i bivšoj.

   Nadalje, Linićeve optužbe govore o kriminalu. Ali ne o kriminalu, koji se dogodio, već o pokušajima, koje je upravo Linić spriječio. Brat Krešimir Milanović je htio loviti u mutnom, sa zemljištima i nekretninama, ali nije uspio. Zaslugom Linića i savjesnih djelatnika Porezne uprave na čijem je čelu cijelo vrijeme bila upravo Nada Čavlović Smiljanec, osoba od posebnog povjerenja korumpiranog premijera. Linić je tu u najmanju ruku kontradiktoran. Dodatni problem je što je i neuvjerljiv. Pitanje je što je tako pošten čovjek, nadasve ozbiljan, radišan i marljiv, čovjek čiji je rad prepoznala javnost, uopće radio u toj korumpiranoj Vladi. Zašto je šutio dvije i pol godine? Bi li sve bilo u najboljem radu da nije smijenjen, da je ostao i dalje premijer u sjeni pravog premijera.

   Sljedeća stavka Linićeva svjedočenja razotkriva da je cijela Vlada nesposobna, da Milanović i ostali, ne znaju kako voditi državu, kuda žele stići i što napraviti. Toliko su neodgovorni, pa dozvoljavaju da premijer i ministar financija ne razgovaraju mjesecima. Donose mjere konvergencije, pa odustaju od njih, najavljuju poreze, a onda ih ne žele provesti. Do danas ne znaju odgovor na pitanje treba li biti uveden porez na nekretnine ili ne. Ne mogu se nositi s problemima u Ini, gdje su im Mađari nametnuli niz loših odluka, čiji je rezultat moguće gašenje rafinerija u Hrvatskoj. Ako je Linić u bilo čemu uspio, onda je, kao nitko ranije, dokazao da je Vlada Kukuriku koalicije nesposobna. Karamarku to ne bi pošlo za rukom taman da mu govore pišu najbolji spin doktori na svijetu. Utoliko je i reakcija Zorana Milanovića mlaka i razočaravajuća. Sve je neistina, a o kreditima HBOR-a ništa ne zna. Iako bi morao znati.

   Tijekom Linićeve pressice ulica je zazivala Dinka Cvitana i DORH s prosvjeda Riječkog pokreta otpora. Bilo bi doista dobro da Cvitan počne davati odgovore. O kriminalu u Spačvi, tajnim računima u inozemstvu ako ih ima, poslovima premijerovog brata Krešimira… SDP je u gadnom problemu kad im stranačke odnose mora rješavati državni odvjetnik. Lako za njih. Građanima zemlje s Vladom bez kompasa je daleko gore. Uskoro će rat Linića i Milanovića obojici doći na naplatu, kao i SDP-u. Nitko ih ne treba žaliti. To su i zaslužili.