Nije loše što je Vlada u povodu 22. obljetnice oslobodilačke akcije Oluja odlučila poboljšati status hrvatskih branitelja. Onima koji su život stavili na kocku za obranu svoje domovine, svakako treba pružiti zahvalnost i poseban status, kakav imaju u svim državama. Ipak, nema sumnje da i branitelji u takvim prigodama očekuju više.

Najbolje je to oslikao na proslavi u Kninu prošle godine govor pukovnika Ivice Glavote, koji je mnoge zaprepastio. Napominjući kako je Oluja najveći dragulj u kruni Domovinskog rata, Glavota je uočio da je njome završio samo prvi čin borbe za suvremenu Hrvatsku. »Drugi čin trebao je biti borba za napredak u svim segmentima hrvatskog društva, no taj čin nije ni započeo«, iako su od Oluje prošla više od dva desetljeća.

Mnogi su govor ocijenili skandaloznim, jer Glavota nije birao riječi kritike na račun političara, optuživši ih da se zanimaju samo za fotelje i osobne probitke. Ali čuđenje nad Glavotinim brutalnim jezikom bilo je pretjerano, jer teško je očekivati da će branitelj, kojem je život visio o koncu, konzultirati agencije za odnose s javnošću kako bi njegovo mišljenje o Hrvatskoj učinile »politički korektnim«.

Ako danas u Kninu ne bude »politički nekorektnih« govora kao lani, to ne znači da se stanje u zemlji promijenilo. Naprotiv, Hrvatsku je zahvatila gotovo stalna politička kriza. U prošle tri godine na proslavama Oluje promijenile su se tri vlade za redom, a i ova najnovija proljetos je jedva opstala. Kad se vlade počnu mijenjati puput cipela, to je znak da političari gube vezu sa životom. Ako je 22 godine nakon Oluje nešto postalo jasno, to je potreba za obnovom hrvatske politike, kojoj će dobro vlastitih građana postati prioritet. To je jedini put za obnovu povjerenja naroda u demokraciju, političke stranke i državne institucije.