Dok traju pokušaji za okupljanje nove saborske većine i vlade, logično je pitanje što će Hrvatska i njezini građani dobiti ako HDZ u tome i uspije. Jasno je samo jedno – dobit će sadašnji saborski zastupnici, koji će zadržati vlast, a sebi produžiti mandat i prateće povlastice. Sve ostalo je u pitanju.

Pretrčavanje iz tabora u tabor nije nelegalno, ali je nevolja u tome što je zastupnicima u sadašnjem mandatu ozbiljno narušena legitimnost za nastavak posla. Čime su to zadužili birače da bi sebi dali priliku na novi početak, nakon što je demokratski izabrana vlast u državi stvorila svojevrsno bezvlašće? Tko jamči da će se brojni kolebljivi zastupnici, koji su jezičac na vagi, držati nove vladajuće većine i da neće iz nje ispasti već na prvom oštrom zavoju?

Posve je nejasno tko će i što će povezivati novu većinu i njezinu vladu. Ministar Zdravko Marić, kojeg se predlaže za novog premijera, ima stručne sposobnosti za javne financije, ali nije političar, kao ni sadašnji premijer.

Vladu treba voditi netko s izbornom bazom i političkim autoritetom, koji će stvarati koheziju u vladi i vladajućoj većini. Koga će se slušati kad stvari zaškripe? Zdravka Marića, Radimira Čačića, Peru Ćorića, ili Tomislava Karamarka? Tko je čimbenik okupljanja?

Golem politički autoritet svojedobno je imao Franjo Tuđman, kao učinkoviti predsjednik države i stranke u kojoj je bilo nesložnih struja mišljenja. Danas HDZ takvog čovjeka nema. Autoritet šefa stranke Tomislava Karamarka, ako ga je i imao, naglo se urušava.   

Koja će ideja, za dobro Hrvatske, povezati novu vladajuću većinu – osim želje da izbjegne izbore? Hoće li je povezati program Vlade koji je pod vodstvom premijera Oreškovića napisan prema tehničkim naputcima Europske komisije i javnosti predstavljen kao poslovni plan nekog poduzeća, a ne suverene države? Državu se ne može voditi kao tvrtku, ni kao ispostavu Bruxellesa, jer su interesi kreditora i poslovnog sektora nerijetko u suprotnosti s interesima nacionalnog gospodarstva i ljudi.

Ovih je dana i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uočila da se iz Vladina programa reformi ne vidi ono osnovno – kako će se povećati zaposlenost ljudi i zadržati mlade u Hrvatskoj. Dala je do znanja kako Vladin program reformi treba uskladiti s nacionalnim interesima.

Drugim riječima, moguća nova većina u Saboru nema ni osobe, niti programa prikladnog za nastavak posla kojeg su im povjerili građani. To bi bila većina vez vođe i kompasa. Značila bi nastavak mrcvarenja Hrvatske, koje traje od početka godine.

Nije isključena mogućnost da je HDZ-ov napor za stvaranje nove većine zapravo manevar. Možda Karamarkovi protivnici u HDZ-u žele dobiti na vremenu kako bi smijenili šefa stranke i izabrali novo vodstvo. Očito je da HDZ, na čelu s Karamarkom i njegovim kadrovima, ne više može osigurati novu stabilnu vladu, niti dobiti nove izbore. Utjecajni ljudi u HDZ-u možda žele izvesti obrat kakav se dogodio u mandatu od 2007. do 2011., kad je Ivo Sanader zamijenjen Jadrankom Kosor.

Međutim, HDZ je u to doba imao stabilnu većinu u Saboru da bi dočekao kraj mandata, a danas je nema. Stoga se čini da je pokušaj preslagivanja u Saboru samo odgađanje suočavanja s nezadovoljnim biračima. Što se izbori budu više odgađali, to će šteta za Hrvatsku, i za one koji ih odgađaju, biti veća.