Andrej Plenković i Gordan Jandroković zamijenit će kao navijači Kolindu Grabar-Kitarović u Moskvi na polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva između Hrvatske i Rusije.Vidjet ćemo hoće li se premijer i predsjednik Sabora držati protokola i »dress codea« ili će u VIP ložu doći odjeveni kao da idu na fitness, u dresu, što su u Kolindinom slučaju zabilježili svjetski mediji, a društvene mreže eksplodirale od sprdnje. Nije to ništa novo, političari vole pokupiti zvjezdanu prašinu uspješnim sportašima i ukrasti im barem djelić njihove slave. Kićenje tuđim perjem popularan je sport ne bi li narod povjerovao kako su i oni jednako uspješni kao nogometaši te im dao još jedan mandat na vlasti.Ulazili su i Tuđman i Sanader u svlačionice među znojne i polugole sportaše, baš kao i Kolinda Grabar-Kitarović u Rusiji, ne bi li pokazali kako je i sport, pogotovo onaj globalno najpopularniji, poput vojske ili policije, sastavni dio ustroja države i državničkih poslova. Bildanje patriotizma tu je najjače, državna himna koju svi pjevaju sa suzama u očima i rukom na srcu, svrstavanje pod jednu zastavu i razuzdano slavlje poslije pobjede kao da se radi o ratnim pobjedama. Akteri se proglašavaju nacionalnim junacima, pa je tako »heroj Suba obranio Hrvatsku« iako mu u životu nije uvijek bilo lako nositi prezime Subašić.
Nogomet je najsurovije bio eksploatiran u političke svrhe prije točno 40 godina, na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1978. godine kojom je tada vladala vojna hunta na čelu s generalom Jorgeom Videlom. Mnogi smatraju da je upravo Videla, a ne fenomenalni Mario Kempes najzaslužniji što je Argentina osvojila svjetsku krunu pogotovo nakon pobjede od 6:0 nad tada vrlo jakim Peruom kojim je eliminiran Brazil, a domaćin dobio priliku da u finalu slavi nad Nizozemskom.
Brutalni diktator Videla bio je spreman na sve kako bi popravio katastrofalan imidž Argentine u kojoj je u »prljavom ratu« ubijeno između 10 i 30 tisuća ljudi, u kojoj su političkim protivnicima otimana djeca i koji su inkvizicijski mučeni u neposrednoj blizini stadiona na kojima se igrao nogomet. Uoči prve utakmice domaće reprezentacije slavni argentinski književnik Jorge Louis Borges održao je čuveno predavanje u kojem je nogomet nazvao »estetski ružnim« i proglasio ga »jednim od najvećih engleskih zločina«.Borgesovo gađenje bilo je potaknuto ne toliko estetskim razlozima koliko »kulturom nogometnih navijača«, koju je povezivao s nacionalizmom i slijepom podrškom najstrašnijim političkim pokretima i diktatorima 20. stoljeća. »U nogometu postoji ta neka ideja supremacije, moći, koja mi se čini strašnom, jednom je napisao. Te 1978. u Argentini u kojoj su majke tražile svoju nestalu djecu, braću, muževe i očeve, u kojoj su ubijani politički protivnici, nogomet su odbila igrati samo dvojica vrhunskih igrača, Johan Cruyff i Paul Breitner. Naslov prvaka svijeta produžio je vladavinu vojne hunte još nekoliko godina, da bi Videla 5. srpnja 2012. bio osuđen na 50 godina zatvora.Eto, to je uistinu bilo strašno, a ne kako se Kolinda Grabar-Kitarović ponašala za i nakon nogometnih utakmica 2018. u Rusiji iščekujući još jedan petogodišnji mandat na čelu države.
