Nije ni blagdansko raspoloženje ponijelo premijera Zorana Milanovića da u svom čestitarstvu zaboravi na tešku godinu na izmaku i oprezno najavi još neizvjesniju 2013. 

  Dobre želje, znamo to svi, ne ostvaruje zlatna ribica pa koliko god bili skloni svaku Novu proglašavati sudbonosnom, ova koja dolazi i za Hrvatsku i za Milanovićevu Vladu bit će svakako presudna. Prvu godinu mandata, unatoč lošim vijestima o kreditnom rejtingu kao posljedice činjenice da smo premalo napravili na gospodarskom planu, smjenama ministara i odlasku prvog potpredsjednika Vlade što je produbilo unutarkoalicijsku krizu, Milanović i SDP nisu platili bitnijim gubitkom povjerenja biračkog tijela. Poziv na strpljenje građani su vratili povjerenjem, ali ako vlast u sljedećih 365 dana želi zadržati sadašnju razinu popularnosti, morat će puno toga promijeniti. Jer, teret krize može se podnositi samo ako se vidi svjetlo na kraju tunela koje iz dana u dan postaje sve veće. 

  Dobro je da Hrvatska ima poštenu vlast kao što poručuje Milanović, ali to neće biti dovoljno ako se uz poštenje ta vlast ne dokaže i svojom sposobnošću. Stoga će Vlada svoje bitke voditi svakodnevno, jer konstatacija o »očekivanim zaprekama, ali i nepredvidivim otporima« u 2013. neće vrijediti kao opravdanje. Prvi veći test jesu li na pravom putu Milanović i ekipa imat će na lokalnim izborima, no do njih ne smiju kalkulirati i izbjegavati provođenje odlučnih i drastičnih poteza jer status quo ih sigurno ne vodi do kraja četverogodišnjeg mandata. Kako na gospodarskom, tako i na političkom planu, radilo se o porezu na nekretnine, fiskalnim blagajnama ili zdravstenom odgoju u školama… 

 Sat anatomije završava s 2012. i Milanović se od doktora Tulpa mora okrenuti reanimaciji pacijenta koji više nema vremena za čekanje i kojeg valja probuditi makar i šok terapijom. Prava na grešku ova vlast više nema, jer koliko god oporba odnosno HDZ trenutačno bili u »knock downu« zbog svoje problematične prošlosti koja se ispituje pred sudovima, svijest da je bolje imati nepoštenu ali efikasnu vlast od nesposobne poštene, prevladat će čim strpljenja kod građana nestane. 

  Da, Hrvatska ima perspektive ali samo o nama samima će ovisiti hoće li se one i ostvariti. Nakon oslobađajućih haških presuda kolektivni duh trebao bi se okrenuti novim nacionalnim prioritetima. Na korak smo do Europske unije, ali ni tu ne smijemo pogrešno zakoračiti dok god forma ne bude zadovoljena. Sama po sebi EU nam neće donijeti blagostanje ako ne prevlada svijest da možemo uspjeti samo ako više radimo i brže mislimo od drugih. Na Vladi i premijeru je da to pokažu vlastitim primjerom. 

 Zato, ako želimo uzvratiti čestitku, zaželimo im da i ubuduće ostanu poštena vlast, jer samo tako mogu biti uzor svima nama. Osim toga, neka im u 2013. ne nedostaje odlučnosti da provedu u djelo ono što su i naumili. Ako vjeruju u to što rade, onda mogu biti sigurni da će i građani to prihvatiti pa svoje odluke trebaju javno i transparentno obrazložiti. Premijeru valja poželjeti da ne popušta pritiscima dolazili oni iz vlastitih ili partnerskih redova, iz oporbe ili iz inozemstva, svejedno. 

  Vodi li Zorana Milanovića i Vladu uistinu vizija, onda uz sve ovo ne moraju brinuti za svoju i našu budućnost. 

  Bit će dovoljno da poslušaju vlastiti instinkt.