Grah je tako pao ili su se naprosto karte posložile, pa će se u kristalnoj kugli naše budućnosti ovoga tjedna prelomiti dva naizgled sasvim odvojena, a tako sudbonosno vezana sudska procesa. 

   Nećemo gatati kako će oni završiti, pogotovo onaj u Haagu gdje u petak pravomoćnost svojih presuda čekaju generali Gotovina i Markač. U Zagrebu sudac Ivan Turudić najavio je taj 16. studenoga kao mogući datum za izricanje prvostepene presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu, optuženom za uzimanje mita od Hypo banke i MOL-a. Ovako ili onako, krugovi će se zatvoriti. 

   Ivo Sanader korak od sedam milja u svojoj političkoj karijeri je napravio na splitskoj Rivi 2001. kada je, naslijedivši pokojnog Franju Tuđmana na čelu HDZ-a, upravo u njegovom domoljubnom stilu urbi et orbi poručio: Ne damo naše generale! Četiri godine kasnije predsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader putem svog trbuhozborca Vladimira Šeksa obznanio je svoje prioritete u četiri riječi »identificirati, locirati, uhititi, transferirati«. I bi tako! Carla del Ponte nazdravila je šampanjcem vijest da je Gotovina uhićen 7. prosinca 2005., Sanaderu je pripala aureola proeuropskog političara koji je otvorio vrata punopravnom članstvu Hrvatske u EU, a tada nitko nije mogao niti pretpostaviti da će i sam jednog dana završiti iza rešetaka. 

  I dok nacija Gotovinu listom drži herojem a ne zločincem, Sanader je omrznut i do gostovanja kod Stankovića neprikosnoveno je nosio titulu najnepopularnije osobe u Hrvata. Jedna od optužbi za koje se Sanaderu sudi je ona za ratno profiterstvo 1995. godine odnosno za pola milijuna eura navodnog mita. Bit će zanimljivo čuti što će u svoju obranu ovih dana reći bivši premijer, ali sigurno da je »slučaj Hypo« za njega majka svih bitaka. Jer, u kontekstu procesa Gotovini i Markaču koji su kao vojskovođe predvodili »Oluju«, te krvave godišnjice pada Vukovara, osuđujuća kazna za ratno profiterstvo bila bi za Sanadera smrtna presuda u očima javnosti. 

   Svjestan je toga i on sam te neće birati sredstva i svjedoke koji bi mu mogli pomoći, baš kao što nije slučajnost da se nedavno prvi put pohvalio činom pukovnika koji je zaslužio kao visoki državni dužnosnik za Domovinskog rata. Pukovnik ili pokojnik, za Sanadera još uvijek ima vremena, njegov je Damoklov mač znatno lakši od onog koji će definitivno presuditi Gotovini i Markaču u Haagu. 

  I koliko god bilo točno da je krivica pa i presuda individualna, nema sumnje da nije samo za kazne generalima bitno hoće li opstati teza o zajedničkom zločinačkom poduhvatu koja je u najvećoj mjeri utjecala na presuđenih im 24 odnosno 18 godina zatvora. Zato se Gotovinina obrana u žalbi i koncentrirala kako bi opovrgla tezu iz presude o nelegalnom granatiranja Knina, jer je ona krucijalna i bez nje ne bi bilo niti zajedničkog zločinačkog poduhvata. 

   Od onoga što ćemo u petak 16. čuti iz Haaga neće ovisiti samo sudbine Gotovine i Markača i njihovih obitelji, već će se na tome temeljiti i istina o našoj nedavnoj povijesti. Pa kada se već hvali činom koji je stekao za zasluge u Domovinskom ratu, Ivo Sanader mogao bi se zapitati koliko je kao političar suodgovoran i za ono što im se danas događa.

   Nije on jedini, ni najbitniji zbog kojih haški uznici sada vise o koncu. Nažalost, zavjera šutnje već odavno se preselila u vječnost.