Prihvati li Ministarstvo pravosuđa zahtjev pulske Lučke uprave i dozvoli da bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić svoju kaznu odradi radom za opće dobro, odnosno osmisli projekt izgradnje putničkog terminala i lukobrana, Hrvatska bi mogla doskočiti krupnim strateškim problemima patentirajući taj perpetuum mobile kao prestižni i unosni Made in Croatia proizvod. 

  Uostalom, tko bi imao protiv da Čačić umjesto izležavanja u Valturi, gdje troši tri-četiri obroka na dan i bezuspješno vježba golf, zasuče rukave i dovuče investitore koji će omogućiti invaziju kruzera na Pulu kao onomad rimskih kohorti? Ima li pozvanijeg, a u ovom trenutku i najjeftinijeg, menadžera da se realizira višegodišnja čežnja najvećeg istarskog grada za pomorskom orijentacijom? Nema! 

  Mogla bi Milanovićeva Vlada ovaj pilot-projekt s Čačićem u glavnoj ulozi operacionalizirati i praktički jednim udarcem ubiti dvije muhe, prenapučenost kaznionica i potrebu hrvatskih tvrtki za kvalificiranom radnom snagom. Evo, umjesto što brižni vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak mora tražiti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 4.500 dozvola za uvoz stranih radnika, jer ih u vlastitom škveru nema, valjalo bi ih »Čačićevim poučkom« potražiti u Glini, Turopolju, Lepoglavi i ostalim kazamatima te među onima koji bezuspješno u redovima čekaju na odsluženje kazne. Sigurno među njima ima bravara i cjevara, zavarivača i brusača i ostalih kojima bi bilo draže da se brod slaže nego da trunu iza rešetaka. 

 Također, valjalo bi razmisliti i o dvosmjernoj komunikaciji i socijalnoj osjetljivosti, odnosno da 1.400 brodograditelja kojima je Debeljak podijelio otkaze plus sindikalne bundžije umjesto na burzi završe u buksi. Besplatna hrana i smještaj tako bi državu manje stajali od naknada, otpremnina i mirovina. Ne treba zaboraviti i na domoljubni efekt, jer bismo tako spriječili da nas preplave Azijati i Afrikanci, Moldavci i Transilvanci, pa da nekima od njih nakon što dobiju posao ne padne na pamet tražiti manjinska prava ili, nedajbože, nekakve svoje dvojezične ploče. 

  Ne otvaraju se na taj način neslućene mogućnosti samo hrvatskom radniku već i hrvatskom seljaku, a anticipaciju i moguću participaciju u tom našem »New Dealu« najavili su i seljačke vođe koji su zbog nezakonitog prosvjeda i blokiranja prometnica kažnjeni na prekršajnim sudovima visokim novčanim kaznama. Ne pada nam na pamet platiti 15 ili 10 tisuća kazne, a nisu nam isplaćeni poticaji, poručili su novovjeki Gubec-begovi i pozvali se na primjer svog nekadašnjeg resornog ministra, Petra Čobankovića, koji svoj dug domovini otplaćuje guleći krumpire u Caritasu, na što su i oni kao na pokoru spremni. 

 E, sada, kad bi na našim navozima osuđeni prevaranti, dileri, pljačkaši, šverceri i ubojice uspjeli proizvesti ploveće hotele koje bi Lučka uprava Pule s kooptiranim članom Radimirom Čačićem uspjela privući da se na svojim kružnim putovanjima tiču i istarske obale, a čiju bi posadu činili Čobi, Laslo i ostali gulikože iz čije kuhinje kao finalni proizvod izlazi za prste polizati pommes frites, onda bi i naš bruto-nacionalni dohodak bio veći, a deficit manji, onda se naš rejting ne bi zvao smeće već brojao na vreće, onda bi se ova zemlja sretnom imala zvati. 

  To će biti taj dan, to će biti taj dan, objesi zimmer frei, lezi pod palmu i uživaj… s pravom će zapjevati Radimir Čačić gledajući trijumfalno brodove veće od pulske Arene kako bacaju svoja golema sidra. A osmijeh mu neće silaziti s usana dok bude skicirao svoj Plan 112 s kojim će pobijediti već na sljedećim parlamentarnim izborima i vratiti se u sedlo.