Nije u svom pledoajeu iznenadio Ivo Sanader pokušavajući sebe prikazati žrtvom političkog progona, svalivši drvlje i kamenje na svoje nekadašnje najbliže suradnike, Jadranku Kosor i Ivana Jarnjaka. Uostalom, baš kao i svi koji su svjedočili protiv njega neuvjerljivo perući vlastite ruke. Gadljiva je ta patologija HDZ-a, ali valja ju secirati jer samo sat anatomije dr. Tulpa može pokazati da taj kadaver i danas ne samo smrdi već širi i zarazu koja može i ubuduće biti pogubna. Mučno je slušati sve te kamuflaže i persiflaže u kojima se krivica pokušava svaliti na drugoga, nepodnošljivo je gledati glavne aktere najveće pljačke u povijesti Hrvatske kako jedan drugoga pokušavaju utopiti u toj baruštini iz koje nitko ne može isplivati čista obraza. 

   I dok se oni koji su zamračili stotine milijuna kuna i kojima su se stotine tisuće eura nosile u kartonskim kutijama prepucavaju tko je kome platio ručak i čije je dijete na dar dobilo besplatni HDZ-ov telefon, valja se sjetiti poučka Vladimira Šeksa o sindromu majmuna koji vlada HDZ-om. Tako je svojedobno jedini preživjeli dinosaur HDZ-a objasnio Damiru Polančecu zašto se našao iza rešetaka. Naime, u Kini gdje majmune uzgajaju za trpezu, kuhar u kavez ulazi samo jednom, kada treba uhvatiti prvog majmuna. Jer, kada se ponovo pojavi, majmuni sami izguraju najslabijeg među sobom. 

  Naravno da Ivo Sanader nikada nije mogao ni sanjati da će se naći u ulozi majmuna, ali čim je abdicirao, to je i postao za sve one koji su ga dotada gledali sa strahopoštovanjem, ponizno mu ljubeći ne samo ruke. Nije ni Sanader naivan pa dok se koprca da dželatu isporuči još poneku žrtvu prije sebe samog, udara u rebra i gura prema vratima uglavnom one bivše i otpisane u stranačkoj nomenklaturi dok se niti jednom riječju nije osvrnuo na nasljednika svoje nasljednice. 

   Jer, ako mu je netko namjestio igru, kao što tvrdi, ako je Bajić na Kosoričin nalog odradio posao, to nikako nije mogao učiniti barem bez male pomoći Tomislava Karamarka i službi koje je kontrolirao. No Sanader je logiku svoje obrane podredio emocionalnom utisku, pokušavajući se prikazati dobrim momkom i domoljubom koji je branio hrvatski teritorij od slovenskih pretenzija a Jarnjaka od Haškog suda. A ti nezahvalnici mu sada ovako uzvraćaju! 

   Nije to slučajno, zna Sanader da i HDZ mora na sud, te da Karamarko može biti za njegovu konačnu sudbinu vrlo neugodan, možda i poguban. S druge strane, ni Sanader nije bezopasan za HDZ koji se, koliko god nas novi vođa pokušavao uvjeriti, nije desanadizirao. U njemu su na istaknutim pozicijama još uvijek nekadašnji Sanaderovi sudruzi i miljenici koji se već sutra u ovim sudskim procesima mogu pokazati suučesnicima. A teško će biti građane uvjeriti na izborima da iz ovog trupla koje se komada ispred nas može niknuti mirisno cvijeće. 

  Za takvo nešto morat će proći barem devet pokoljenja na koja se prema Sanaderovim riječima Jarnjak pozvao kada se zahvaljivao što nije završio u Scheveningenu s Gotovinom, Markačem i Čermakom. Zato nam sudski procesi Sanaderu i ostalima ne smiju postati dosadni i prijeći u rutinu, jer zrcale ne samo prošla, već i sadašnja i buduća pokoljenja HDZ-a. Možda se zato Ivo Sanader u sudnici pojavio noseći svoje »argumente« umotane u naslovnicu »Miroir de l’art« na kojoj je znakovita, patnička skulptura Marca Petita. 

   Valjda je i sutkinja shvatila da je taj časopis ogledalo umjetnosti, a Ivo Sanader ogledalo politike.