Zna predsjednik RH Ivo Josipović da je pretjerao obrecnuvši se na Novi list kao novinu koja služi »neobičnoj politici« koja nam dostavlja mišljenja neimenovanih izvora. Političari nažalost nisu pjesnici i ne pogibaju od prejakih riječi, no one im se, kao u ovom slučaju, vrate poput bumeranga. 

   Naime, to što je Novi list prvi hrvatskoj javnosti objavio da se i u Vladi sve više raspravlja o tome da bi pragmatično bilo da Josipović razriješi svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Sašu Perkovića, pozivajući se na »izvor blizak Banskim dvorima«, bilo bi problematično da nije istinito odnosno da su Banski dvori demantirali takvu tvrdnju i opovrgli naš tekst.

Nemam namjeru držati predavanje profesoru Josipoviću o korištenju anonimnih izvora u novinarstvu, dovoljno je navesti samo onaj najslavniji primjer Dubokog Grla koje je razotkrilo aferu Watergate i dovelo do ostavke američkog predsjednika Richarda Nixona. I koje je tek tridesetak godina kasnije dobilo identitet: Mark Felt, nekadašnji drugi čovjek FBI-a. 

No, zašto se onda Josipović ljuti na nas, donosioce loših vijesti, kada su naše stranice uvijek za njega otvorene kao poželjnog sugovornika, ali i meritornog autora koji je imao uvijek što za reći i napisati u Novom listu, pogotovo kada su nacionalni interesi, poput ulaska Hrvatske u EU, bili u pitanju?

To nam otkriva upravo novina kojoj se predsjednik potužio da je »neobična politika koja se vodi tako da se uvijek istim novinama dostavljaju mišljenja neimenovanih izvora«, novina u kojoj predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ima intervju kad poželi, a i predsjednik Josipović sve manje u tome zaostaje za njim. 

»Večernji list« u svom jučerašnjem broju piše upravo o pozadini sukoba između predsjednika i premijera, te navodi da je u tom sukobu »ostalo prešućeno i skriveno od javnosti da su još prije desetak dana, dakle prije svađe, Josipović i Milanović razgovarali o smjenjivanju Josipovićeva savjetnika za tajne službe Saše Perkovića.«!

Kolegica Ivanka Toma piše da je»Milanović s jednim svojim ministrom bio na Pantovčaku« te da je jedna od tema bilo i pitanje Perkovića mlađeg: 

»Sugovornik s Markova trga kaže da je Josipović reagirao kao da smatra kako ima rezona u Milanovićevom mišljenju«. 

Dakle, neimenovani izvor »Večernjaka« potvrdio je navode neimenovanog izvora Novog lista, samo se predsjednik ovog puta nikome nije požalio na zločeste novinare.

Nije ovo nikakvo mak na konac istjerivanje pravde, ali predsjednik Josipović je naš najpopularniji političar i sigurno ga takvim vidi i veliki broj čitatelja Novog lista zbog kojih ne možemo odšutjeti njegovu objedu o nekakvom zaplotnjaštvu.

Također, predsjednik Josipović javnosti je dužan govoriti istinu, pa čak i onda kada to znači nekoliko postotaka slabiji rejting popularnosti, a u slučaju mogućeg opoziva Saše Perkovića to očigledno nije činio.

Daleko je to od nekog mogućeg »impeachmenta«, neće predsjedniku nakon uspješne berbe u Jastrebarskom, Vinkovačkih jeseni i proslave Dana mornarice u Puli pasti ni vlas s glave, ali od političara nam uvijek valja tražiti odgovornost za javno izgovorenu riječ. 

   Pogotovo kada njome pokušavaju druge oblatiti.