Nije ćirilica okupila 20 tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića, baš kao što 2001. splitsku Rivu nisu pohodili oni kojima je svetost Domovinskog rata bila na pameti.

   Događanja naroda zbivaju se uvijek onda kada netko svoj politički interes ne može ostvariti demokratskim putem pa svoje mračne ciljeve zaogrnute prozirnim povodom valja u masi, ulicom. I uvijek se pri tom zvecka oružjem, dekor je ratnički, retorika prozivanja neprijatelja huškačka i sve neodoljivo zaudara na državni udar. Zato se formiraju takozvani stožeri, za obranu digniteta Domovinskog rata ili obranu Hrvatske od ćirilice, svejedno, zato se regrutiraju čondići i josići kao predvodnici u prvi plan dok mozgovi i stratezi sijanja kaosa ostaju duboko u sjeni i čekaju pravi trenutak da nastupe kao Izbavitelji. 

   Nisu njima bitni ni pismo, ni ponos, ni dvojezičnost, ni Vukovar, već ti meštri štakorskog ceremonijala zazivaju mržnju i konačno rješenje za one druge i drugačije. Jer, da im je do pijeteta i žrtava, s Trga bi otišli do Mirogoja gdje je u nedjelju obilježen Dan stradanja Židova u holokaustu, Jom Hašoa na kojem je bio i predsjednik RH Ivo Josipović. Valjda od ovoga nema jasnijeg povijesnog primjera gdje u konačnici vodi i kako završava događanje naroda. 

  Svojedobno su za koalicijske Vlade Ivice Račana Zagrebom patrolirali naoružani »kestenjari«, a sada se iz istih krugova ljudi u uniformama otvoreno prijete lijevoj vladi Zorana Milanovića proglašavajući je antihrvatskom. I sve to čini se tri mjeseca prije nego što će Hrvatska postati 28. članicom Europske unije, što bi trebalo značiti da postajemo dijelom civilizacijskog kruga zapadnih demokracija. 

   No ono što se jučer čulo u središtu Zagreba vraća nas u neka druga vremena kada se ćirilicu zabranjivalo, a ljude fizički u to ime eliminiralo. Nažalost, u Hrvatskoj se danas ne čuje dovoljno snažan i jedinstven glas koji bi u ime budućnosti tom rigidnom i retrogradnom pokretu poručio da jednom zauvijek ostane u ropotarnici povijesti. Štoviše, neki od onih koje je svojedobno umirovio Stjepan Mesić kada su poželjeli baviti se politikom, rehabilitirani su i ponovo koriste odoru Hrvatske vojske da bi se dočepali vlasti. 

   Njihovi ideolozi prave se nevješti i nemušti, kao nemaju oni veze s organizacijom tih »spontanih« prosvjeda, ali u odsustvu glasa protiv vježbanja događanja naroda jasno je gdje stanuju. Budući da je nakon što su pale Haške presude, general Gotovina odbio stati na čelo krajnje desnice, koja ga je zbog toga proglasila veleizdajnikom, otvoren je natječaj za upražnjeno mjesto vođe onih koji bi i u miru ratovali. 

  Stoga je i prosvjed protiv ćirilice i najava otvorene pobune protiv demokratski izabrane vlasti usudili se provesti zakone ove države u djelo, tek probni balon i početak političke kampanje onih koji misle da imaju monopol na hrvatstvo i domoljublje. 

   Uz tihi blagoslov mantija, »generalska stranka« bit će sve bučnija i agresivnija u svom nastojanju da kotač povijesti okrene u rikverc. Nastavi li se šutnja i okretanje glave, mogli bismo na kraju zaista vidjeti kako se obistinjuje kletva o stranci opasnih namjera. 

   Koja će, kada se obračuna s ćirilicom, nastaviti dalje tamaniti sve svoje neprijatelje.