U HDZ-u ništa novo, reklo bi se nakon jučerašnje izvanredne izborne skupštine u Rijeci. Trvenja, sukobi i spletke toliko su kulminirali na Jadranskom trgu 1 da nitko racionalan ne zavidi novoizabranom predsjedniku Lucijanu Vukeliću.

   Još jednom su od vrućeg riječkog krumpira pobjegli čelni ljudi stranke, nitko bitniji nije se usudio i udostojio spustiti na more, pa je upitno koliko iza Vukelića stoje predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i glavni tajnik Milijan Brkić. Sindrom neželjenog djeteta kada su HDZ i Rijeka u pitanju predugo traje, a to nije dobro niti za najjaču oporbenu stranku, niti za Grad koji Središnjica praktički bez borbe prepušta SDP-u cijelo desetljeće. O sramoti da riječki HDZ u Saboru nema niti jednog zastupnika, jer su u 8. izbornoj jedinici prošli samo Josip Borić i Davor Božinović, da se i ne govori.

   Agonija je praktički počela 2003. godine kada se Ivo Sanader obračunao sa sivom eminencijom i čovjekom koji je devedesetih stvarao HDZ u Rijeci, Darijem Vukićem, te raspustio ovdašnji stranački županijski i gradski odbor. Vukić, koji je slovio kao pripadnik Pašalićeve struje, tada je Sanadera optužio za gušenje unutarstranačke demokracije i proročanski upozorio da će isti autokratski vladati Hrvatskom ako pobijedi na parlamentarnim izborima!

   Simbolično, deset godina kasnije politička farsa kojoj novinari nisu smjeli svjedočiti, održala se upravo u zdanju u kojem je nekada stolovao Vukić kao direktor propalog »Croatia Linea«. Bez obzira na tu za njega neslavnu epizodu, Dario Vukić bio je u pravu i iz današnje perspektive kada je ustvrdio da su Tuđmanov HDZ krasili demokracija i tolerancija. To je osjetio i na vlastitoj koži, kada je pokušaj njegovog uklanjanja s mjesta predsjednika riječkog HDZ-a nametnutim kadrom iz Zagreba propao nakon teške i dugotrajne rasprave koja je bila znatno civiliziranija i demokratičnija nego jučerašnja. I kojoj su nazočili novinari, doduše pripušteni na mala vrata, ali im je ipak obavljanje njihove javne uloge bilo omogućeno.

   Tko bi se danas sjetio Vukića nazvati prorokom da su stvari za HDZkrenule nabolje kako je na 15. obljetnici osnivanja stranke 1995. u Rijeci najavio Ivo Sanader. Retorika o crvenoj nemani i komunističkom bastionu prestala je dolaskom Kolinde Grabar-Kitarović na mjesto predsjednice Gradskog odbora koja je na temelju anketa i rezultata izbora za vijeća mjesnih odbora najavila pohod HDZ-a na osvajanje vlasti u Rijeci. Dakako da je najveći adut HDZ-a bila upravo lijepa Grobnišćica koja nije plijenila samo izgledom, već i svojim obrazovanjem i nastupom, ministrica vanjskih poslova i europskih integracija koju se uvažavalo svugdje u svijetu gdje se pojavila. I za koju u Rijeci, gradu u kojoj birači više cijene osobnost nego stranačku pripadnost, ne bi glasali samo članovi i simpatizeri HDZ-a.

   Ostat će tajnom zašto je Ivo Sanader naprasno smijenio svog glavnog aduta, ali se navodno ministrica u jednom prijateljskom društvu, koje očigledno nije bilo iskreno do kraja, požalila da joj je strahovito teško raditi posao, jer za svaku sitnicu mora pitati šefa. Sve ostalo je povijest. Kolinda Grabar-Kitarović je danas pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, Tomislav Karamarko je priželjkuje kao prvu ženu predsjednicu Hrvatske na sljedećim izborima.

   A HDZ tone na elementarnim stvarima unutarstranačkog dijaloga održavajući svoje izborne skupštine na rubu tučnjave.