Mogao je @Obi_Rijecki ujutro naprosto tvitnuti da je vrijeme Mesopusta i da je nama u državi maškara sve dopušteno. Ovako ga novokomponirani slovencofili proglasiše hrvatskim Joškom Jorasom, zbog kojeg možda nećemo u EU pa se i diplomacija digla na noge, a on se bespotrebno branio svojim slovenskim podrijetlom. 

Slučajno ili namjerno, ovim je potezom Vojko Obersnel nepodnošljivom lakoćom uvjerljivo okupirao gotovo cjelokupni medijski prostor, što mu je odličan pokazatelj uoči skorih lokalnih izbora. Primjerice, njegov kolega, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić morao je danima pred namještenim kamerama i u pratnji novinara lopatati bogom mu dani snijeg ne bi li postigao sličan efekt popularnosti. 

Bandić, čija je propala krilatica na predsjedničkim izborima bila »Želim uzorati Hrvatsku i raditi kao konj za Hrvatsku«, i Obersnel, koji nakon izbora Kraljice karnevala opušteno dođe kući i napiše dvije svima prijemčive prosto proširene rečenice, primjer su dva populizma.

Kolokvijalno ih možemo nazvati analognim i digitalnim, no ti signali su stigli tamo gdje su poslani i da su danas izbori obojica bi već u prvom krugu uvjerljivo porazili svoje protukandidate. 

Možda zvuči paradoksalno, ali Obersnel je taj koji bi nekadašnjem stranačkom kolegi Bandiću mogao pomutiti račune i donijeti SDP-u neočekivane poene u metropoli. Nakon što su na Bandićevu inicijativu skinuti originalni plakati za kazališnu predstavu »Fine mrtve djevojke« u teatru »Gavella«, redatelj Oliver Frljić odbio je u njemu, gnušajući se takve cenzure, raditi dvije već dogovorene predstave.

Obersnel bi dakle trebao samo tvitnuti: Kažu klerikalci da možda nikada nećemo u raj. Došlo je vrijeme da im netko konačno kaže: možda nećemo u raj ali nećete ni vi u kazalište. 

I pozove Olivera Frljića da svoju predstavu o likvidiranoj djevojčici Aleksandri Zec režira u Rijeci gdje je živio i radio »Turbofolk« i »Škrca«. Baš kao što je prije pet godina njegovim »Bakhama«, jednoj od najboljih predstava hrvatskog glumišta, riječki gradonačelnik ponudio udomljenje nakon što je aktualni kandidat laburista za gradonačelnika Splita Milan Štrljić zabranio njezino prikazivanje na Splitskom ljetu. Ne zbog plakata već zbog prikazivanja TV snimke Sanaderovog govora na Rivi 2001. odnosno televizijskih vijesti koje su pratile »slučaj Lora«. 

– Kao premijer, ali i kao građanin, držim apsolutno nedopustivim da se zabranjuje predstava na Splitskom ljetu. Umjetnička sloboda, jednako kao i sloboda javnog izražavanja, spadaju u temelje demokracije, javno se oglasio tadašnji premijer očigledno zgrožen onim što se činilo navodno u njegovo ime. 

Da, ne trebaju nam u političkoj utrci ni snijeg, ni labudovi, ni Slovenci. Samo jedan fini živi Twitter. I slobodno kazalište.