Osude »suludog terorističkog čina« i talibana kao izvršilaca tradicionalno već prerastaju u poziv na osvetu u kojem su sva sredstva dozvoljena. Pri tome će, kao i uvijek do sada, biti rijetki glasovi koji upozoravaju da je upravo narušavanje međunarodnog poretka kojim je upotreba sile inaugurirana umjesto prava dovela do toga da su ovakvi masakri gotovo svakodnevni i praktički mogući svuda, kako u Pakistanu, tako i u Australiji, Ukrajini… Sve bliže i bliže i našoj kući, koliko god nam to u ovom trenutku izgledalo nemoguće.

   Ne uzimajući u obzir koncept i kontekst tog monocentrističkog upravljanja svijetom ovakve tragedije poput pešavarske dobit će jedino »talibanski« predznak i raspirivati antiislamizam svugdje gdje postoji netko tko klanja.

Svi ti potencijalni teroristi koji iz svojih zapadnih domova sve brojnije popunjavaju postrojbe ISIL-a koji su proglasili državu i kontroliraju teritorij veličine Velike Britanije, uz »autohtone« ekstremiste, od Al Kaide do talibana, nisu pali s neba i nisu slučajno sve brojniji.

Ne pokušati sagledati povijest tog, slobodno možemo reći, globalnog pokreta, i uzročno-posljedičnu vezu s detroniziranjem svih osnovih vrijednosti međunarodnog poretka i Povelje UN-a, proglašavajući te i takve »čudovištima« i »neljudima«, ne samo da neće iskorijeniti eskalaciju terorizma već će je i proširiti.

   – Treba otići u predgrađa Bagdada, Kaira, Kartuma, Islamabada, u Gazu i u palestinske kampove, podjednako i u nove izbjegličke kampove u sjevernim pustinjama Jordana, pa vidjeti ljude koji istinski vjeruju da je odlazak sa ovoga svijeta spasenje. Alternativa je samo pružena ruka onih što im nude šansu u dinamitu oko pasa, protiv vanjskog svijeta ma koji on bio, već ranije je u ovim novinama poručio jedan od najboljih poznavatelja te problematike i tog dijela svijeta Zlatko Dizdarević.

   Može dakle netko neupućen na Zapadu u ljudima spremnim raznijeti sebe i sve koji ga okružuju vidjeti monstrume poremećena uma, no oni, osuđeni na život ispod granice ljudskog dostojanstva, oni koji nemaju nosače aviona i pametne bombe, koriste jedino oružje koje im ostaje – vlastito tijelo.

Naravno da za svaki, pa i ovaj najnoviji masakr u Peševaru nikakvog opravdanja nema, ali ne može se jedno cijeniti divljaštvom, a objavljivanje selektiranih i opranih izvještaja o stravičnim mučenjima zarobljenika CIA-e u Abu Ghraibu, Guantanamu i drugdje tretirati dokazom demokratičnosti onih koji ga provode.

   Svako nasilje nad međunarodnim pravnim poretkom, svaka upotreba sile pod motom što brutalnije to profitabilnije, može samo širiti koncentrične krugove nasilja, terorizma i smrti u kojem će i ubuduće ginuti djeca. Kako »naša«, tako i »njihova«.

   – Zločin i ekstremizam nisu prirodne i genetske kategorije. To su proizvedeni mehanizmi u svijetu koji je napustio humanističke okvire konstituiranja, čitanja i tumačenja odnosa među ljudima a silu u realiziranju svojih interesa stavio ispred koegzistencije i kompromisa, uvažavanja drugih i drugačijih, zaključuje Zlatko Dizdarević.

   Ispada da samo oni koji su na vlastitoj koži osjetili blagodati nasilja i preživjeli ubijanje Sarajeva mogu razumjeti što se zbiva u Kobaneu, Palestini i Peševaru.

   I što je danas bit međunarodne politike.