Mučno je kada se nečija smrt koristi u političke svrhe, to se u civiliziranom svijetu ne radi. Pogotovo preminula Nevenka Topalušić i njezina obitelj to nisu zaslužili.

   Ne samo zbog žrtava koje su podnijeli, ne samo zato što se radi o stopostotnom invalidu Domovinskog rata, već zato što svaki pojedinac ima pravo na dostojanstvenu posljednju počast.

Na ovaj način nitko nije i ne može pobijediti, ovo je poraz svih nas kao društva. Sve duboke podjele i politički prijepori koje izgleda ne znamo riješiti u Saboru, pa se oni svako toliko presele na ulicu ipak bi u jednom takvom trenutku, kao što je bila smrt Nevenke Topalušić, trebali barem zastati ako već ne mogu prestati.

   Branitelji o ministru Predragu Matiću imaju pravo misliti i govoriti što god hoće. I da nije branitelj iako je branio Vukovar, i da ih je izdao, ako i nije, i da ne može zastupati njihove interese u Vladi.

I o sinu još jedne vukovarske legende, Siniše Glavaševića, Bojanu, također. No fizički napadi, polijevanje vodom, razbijanje prozora, i bilo kakvo nasilje, nisu i ne mogu nikada biti bilo kakav i bilo čiji argument.

Čak da su i griješili više od prethodnika, čak da su krivi za sve što se dva desetljeća događa braniteljskoj populaciji i da joj i sada smjeraju sve najgore, a nisu i ne mogu biti, jer bi onda bili moćniji i od svake do danas poznate sile zla. To što pripadaju vlasti SDP-a, legalno i demokratski izabranoj, a koju neki nikada neće i ne žele priznati hrvatskom po njihovim mjerilima i ukusu, drugi je par rukava.

   Ako se već neki ne mogu strpiti do sljedeće godine i redovnih izbora, pa još jednom u prvi red guraju branitelje i invalide Domovinskog rata u prve redove svog političkog interesa, onda se radi tek o pukoj zlouporabi od koje nitko u Hrvatskoj ne može imati bilo kakvog interesa, pogotovo branitelji i njihove obitelji.

Ako netko ima kratko pamćenje, neka se prisjeti i splitske Rive i Mirka Čondića i stožera koji su na sličan način u ime Domovine i Nacije probijali put onima kojima se na koncu sudilo zbog veleizdaje.

   Stoga nazočnost pretendenata na vlast na prosvjedu na kojem je preminula Nevenka Topalušić, i poruke koje se navodno u ime branitelja sada šalju, ne mogu i nisu ništa drugo do li jeftinog i besramnog politiziranja.

Je li Hrvatska danas onakva za kakvu su se branitelji borili ili nije, ocijenit će vrlo skoro svi građani ove zemlje s pravom glasa. Uostalom, kada takve poruke dolaze iz stranke koja se klela u branitelje i domoljublje gotovo istovjetnim riječima kao što se to i danas čini, a onda osuđena zbog pljačke vlastitih građana i vlastite države, trebalo bi imati barem minimum pristojnosti i obzirnosti. Prije svih prema preminuloj Nevenki Topalušić.

Vrijeme je da se to u ime uljudbe napokon promijeni.