Većini čitatelja čuđenje izaziva i pitanje tko je uopće Ivan Rude koji najavljuje svoju kandidaturu za Pantovčak, a nije član niti jedne političke stranke, pripadnik niti jednog od utjecajnih nadzemnih ili podzemnih lobija i klanova ili pak stožera s političkim ambicijama.

Šibenski odvjetnik ne pripada dakle niti jednom elitnom sloju hrvatskog društva, niti jednoj sprezi novca i vlasti s miomirisom kriminala. Sjetit će ga se tek malobrojni, oni koji su pratili slučaj Remontnog brodogradilišta Nauta Lamjana na Ugljanu čiji je stečajni upravitelj bio upravo Ivan Rude i koji je bio smijenjen zbog grijeha teškog stotinjak kuna.

   Radnici škvera tada su žestoko reagirali i protestirali tražeći da Rude koji im je sačuvao radna mjesta i pokrenuo proizvodnju ostane, sumnjajući da njihovu tvrtku netko namjerno želi uništiti kako bi na tom mjestu niknuli znatno isplativiji apartmani. I upravo su radnici koje je spašavao Rude inicirali njegovu predsjedničku kandidaturu koju je on po svemu sudeći prihvatio.

   – Idem u utrku za predsjednika, jer su iza mene ljudi koji predstavljaju tihu većinu, obznanio je jučer Rude iza kojega ne stoji nikakav kapital, nikakva politička organizacija, nikakvi »mainstream« mediji, pa je i razgovor za »Večernji list« bio tek izuzetak od pravila.

   Jer, Ivan Rude, čak i da napiše briljantno pismo predsjedniku Sabora, neće biti udarna vijest na TV ekranima, niti predmet rasprave klubova zastupnika u parlamentu. Njegov odvjetnički ured za razliku od Ureda predsjednika preskroman je da bi naručio od agencija za ispitivanje javnog mnijenja istraživanje koje će pokazati da 87 posto građana želi da predsjednik dobije ovlast vratiti zakon u saborsku proceduru.

On nikada nije bio niti ministar, niti veleposlanik u prestižnom Washingtonu, niti je u orbitu hrvatske politike lansiran iz tako moćne globalne sile kao što je NATO. Rude nije ni ugledni liječnik koji iz svoje klinike želi u predsjedničke dvore preko Pavelićevog madridskog groba.

   No, to nisu glavni razlozi zbog kojih Ivan Rude neće postati četvrtim hrvatskim predsjednikom, oni se kriju upravo u intervjuu kojim se obratio javnosti. I iz kojeg je vidljivo da je sasvim običan, normalan dakle zdravorazumski čovjek, koji govori jezikom razumljivim svima.

I koji nikoga ne mrzi, nikoga ne vrijeđa, nikome ne prijeti i nikome se ne misli svetiti postane li predsjednik. Pa zašto se onda uopće kandidira kada iza sebe nema ni glasačku mašineriju i niti jedno od bitnih svojstava hrvatskih političara na koje smo do sada navikli?

   – Kada bismo tako računali i gledali koliko ima očajnika koji su izgubili nadu, onda bih ja izbore već dobio, sam odgovara čovjek iza kojega stoje radnici »kojima je sistem ovršne giljotine uništio život«.

   A Ivan Rude želi biti kapetan broda na kojem će se putnici osjećati lagodno i sigurno, i imati nadu da će stići na drugu obalu. A u Hrvatskoj »više nitko ne zna ni gdje je obala, a kamoli hoćemo li moći doplivati do obale. S ovim brodom ne.«.

   »O Captain! My Captain!«. Bilo bi lijepo da je strašna plovidba svršila, da pobijedismo i da nam najgora oluja nije brod skršila. Nažalost, naše putovanje neće ovim izborima početi, jer na palubi leže kapetani koji nisu čuli kako led grebe po oplati broda. I kojima će unatoč svemu i ovoga puta ječati trube i zastave se viti.

   Naprosto, »Titanic« se mora dogoditi.