Očigledno, neće biti mira između Zagreba i Ljubljane nakon najave budućeg slovenskog premijera Mire Cerara da će tužiti Hrvatsku Međunarodnom sudu pravde u Haagu (ICJ) zbog kršenja sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine. 

   Reakcija je to očekivana nakon što je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio da Slovenija mora u roku od godine dana isplatiti štediše Ljubljanske banke s kamatama koja je uslijedila nakon emocionalnog nacionalnog šoka prodaje Mercatora Todorićevom Agrokoru.

Tako su Slovenci umjesto svog »najboljeg susjeda«, kako se Mercator reklamira sa svojih 65 godina tradicije, sada dobili »najomraženijeg neprijatelja« kojeg doživljavaju kao otimača tog Svetog Graala slovenskog identiteta. 

   Stoga je presuda iz Strasbourga samo još dodatno dolila ulje na vatru probuđenih nacionalnih frustracija, pogotovo kada dolaze od u Deželi nikada voljenih »južnjaka«.

Vjerojatno ni Miro Cerar u svome vrtoglavom političkom uzletu nije pomišljao da će i prije nego li službeno zasjedne u premijersku stolicu morati prijetiti susjedima batinom i najaviti tužbu tešku milijardu eura protiv Hrvatske i BiH ne bi li amortizirao nezadovoljstvo svojih birača.

I koliko god Cerar u svom nastupnom intervjuu našem listu uoči izbora zagovarao depolitizaciju korporativnog upravljanja tvrdeći da »Mercator« »nije stvar vlade ili države«, koliko god najavljivao da su »dobrosusjedski odnosi u interesu obiju država i oba naroda«, najava tužbe Haagu teško se može shvatiti kao rješavanje problema »u duhu tolerancije i kompromisa«. 

  Štoviše, već sada birači od Cerara traže da se postavi prema Hrvatskoj kao »jastreb«, ništa manji i od Janše i od Pahora dok su kočili naš put u Europsku uniju. Stoga je teško očekivati da će Cerar moći izbjeći taj pritisak i patriotski gard koji je u konačnici i uzrokovao sve nesporazume o kojima sada naše dvije države vode sporove i arbitraže pred međunarodnim instancama.

Jer, da su Ljubljana i Zagreb na svom putu osamostaljenja i izlaska iz Jugoslavije znali naći modus bilateralnog rješavanja otvorenih pitanja, umjesto što su pustili da eskaliraju do krajnjih granica te onda netko treći mora arbitrirati, onda bi sada umjesto tužbe Miro Cerar vjerojatno najavio posjet Hrvatskoj kao svoj prvi državnički potez. 

  Ovako je Cerar samo preuzeo palicu od šefa diplomacije Karla Erjavca koji je bio sklon naglas razmišljati o tužbi protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom zbog memoranduma u Mokricama.

Njegova prednost je njegova struka, jer kao ugledni i vrsni ustavni pravnik sasvim sigurno zna kako se upustiti u pravnu bitku s Hrvatskom, barem kao odmazdom za ova dva velika šamara koja je Slovenija dobila.

Mnogo toga bit će jasnije nakon što Cerar formira svoju koalicijsku vladu, jer će se i iz imena pojedinih ministara, resora koje obnašaju i stranaka iz kojih dolaze vidjeti kakvu će politiku službena Ljubljana voditi prema Zagrebu.

Očigledno i Banski dvori čekaju rasplet situacije, jer ni premijer Milanović, ni potpredsjednica i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ni Mercator, ni najavu tužbe Haagu nisu komentirali jače od diplomatske kurtoazije. 

   Čeka se u stvari da Cerar prvi povuče potez kojim će se deklarirati i postaviti u odnosu na svoje prethodnike koji su ga, prebacujući vruće krumpire jedni drugima, i doveli u situaciju da se ponaša poput jastreba. Vrlo skoro saznat ćemo hoće li i Miro širiti krila poput Janeza.