Samo u Hrvatskoj predizborna kampanja za predsjednika države može neformalno započeti kao da živimo u svijetu igračaka. Nakon igrokaza nazvanog Akcijski plan »Barbika«, u režiji nikad raskrinkanog hrvatskog paraobavještajnog podzemlja, dakle nakon medijske artiljerijske pripreme, krenuo je i juriš pretendenata na Pantovčak.

   Kolinda Grabar-Kitarović povikala je »Uraaa!« u intervjuu »Večernjem listu«, glamurozno najavljenom poput nagradne igre čiji je glavni zgoditak limuzina vrijedna pola milijuna kuna, a koji je njezin izborni stožer odradio znatno lošije od nekakve Regimente i nekog Stockingera koji si pripisuju autorstvo »Barbike«. Osim fotografije na kojoj HDZ-ovu predsjedničku nadu pokroviteljski i zaštitnički gleda sa svog slikarskog portreta Otac domovine Franjo Tuđman, birači te stranke i desnice u gomili riječi nisu mogli naći niti jedan razlog da već sada čvrsto odluče glasati za nju a ne Josipovića.

   Jer, svesti svoj program na rečenicu »Ja ću taj posao jednostavno raditi bolje od sadašnjeg predsjednika«, zavjetujući se da se neće kandidirati za drugi mandat ako ne bude zadovoljna kako radi taj posao, Kolindi Grabar-Kitarović mogli su smjestiti samo oni koji ne žele i/ili ne vjeruju da može postati predsjednicom. Red kritike Josipovića i Milanovića u paketu i prozivanja za nacionalnu izdaju zbog nepovlačenja novca iz EU fondova, red nacionalnog ponosa, red udbaša i komunističkih zločina, obraćanje Hrvatima u BiH i dijaspori, malo briselske škole o zdravstvenom odgoju, zamjerka premijeru što u Brazilu nije bio u kockastom dresu, velika hvalibaba Karamarku, kao vođi, drugu i starješini, malo Tuđmana i zazivanje rodnog kraja… I to je izborni program koji bi nas trebao uvjeriti da glasamo za Kolindu Grabar-Kitarović, predsjednicu svih državljana Hrvatske.

   Ni S od Sanadera koji je i nju i Karamarka učinio ministrima, ni P o pljački države koja je u to doba počinjena, o »sitnicama« poput ćirilice i referenduma da i ne govorimo. Kolinda Grabar-Kitarović morat će odlučiti hoće li u predizbornoj kampanji govoriti ono što misli i biti ono što je ili će i dalje ostati pukim trbuhozborcem HDZ-ovog stožera i Karamarkovih ljudi.

   Na njezinu sreću i aktualni predsjednik Ivo Josipović, koji je požurio odgovoriti kontraintervjuom »Jutarnjem«, ne snalazi se ništa bolje u tom svijetu igračaka od Barbike, koju je razglasio javnosti, a onda uskratio bilo kakvu mogućnost istrage pravdajući to privatnim a ne državnim interesom! Pa ako je po srijedi rabota paraobavještajnog podzemlja, kao što tvrdi Josipović, koja se ponavlja i uoči ovih izbora, pa ako je Vijeće za nacionalnu sigurnost zaključilo da je Karamarko za šefovanja SOA-om protupropisno zapošljavao svoje kadrove, što može čuvar Ustava zahtijevati nego istrage a onda i kazne ako one potvrde javno izrečene sumnje? A ne kokolavati Kolindi kako je »pristojna i umjerena«, a kao grandiozni uspjeh svog mandata proglasiti »očuvanje društvene stabilnosti«, ma što to značilo, tražeći za sebe milosrđe od lijevih i desnih birača ne bismo li valjda i sljedećih pet godina bili jednako stabilni kao i danas.

   Zaista, kojim to jezikom govore njih dvoje, kome se obraćaju, dok se zemlja nakon ovih poplava i bukvalno, i moralno, i politički, i svakako nalazi u glibu iz kojega nas ni ova Barbika ni ovaj Ken ne mogu pokrenuti. Koji bi jedino voljeli stanovati u svojim dvorima na Pantovčaku izgrađenim od lego kockica. Makar i zajedno.