Foto Davor KOVAČEVIĆ
Teško će dakle predsjednik Josipović i bilo tko drugi osim tog 22. lipnja u godini, bilo koga uvjeriti da je to što je na čelu antifašističkog pokreta bio Hrvat najbolji odgovor onima koji iz različitih razloga izjednačavaju hrvatstvo s ustaštvom. Jer, onima koji hrvatstvom opravdavaju ratne zločine i blagoslove ratne zločince u Domovinskom ratu ništa ne znači što je u to doba onaj koji je bio vrhovnik u svome uredu, koji je naslijedio Josipović, držao bistu druga Tita
Tito će vječno živjeti na Pantovčaku, poručio je njegov aktualni stanovnik, predsjednik Ivo Josipović iz šume Brezovica gdje su još jednom evocirana sjećanja na prvi organizirani otpor fašizmu u Europi.
Da, to je taj dan u godini kada se Tita smije legalno spominjati, a da ti Tomislav Karamarko ne zaprijeti Kevinom jamom i sjeti se Josipovićevog oca partizana. I da sve one koji štuju antifašizam, ne samo kao Ustavni ures već civilizacijsku vrijednost, ne proglasi komunističkim zločincima koji su nakon rata masakrirali Hrvate. I Ivo Josipović se domislio tom krimenu, ipak je predizborna agitacija za predsjedničke izbore počela, pa je umjesto da na zakletvu Titu spjeva stih posegnuo za najjačim argumentom zašto Broz, makar i brončani, nikada neće iz njegovog ureda. Tamo ga je naime postavio glavom i bradom prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, inače Titov general, tamo ga je glancao i Stipe Mesić pa ga valjda neće netko baciti u otpad čak ako i sin partizana Ivo Josipović više ne bude stolovao na predsjedničkom brdu.
Nije na taj način Josipović samo bacio rukavicu izazova svome najopasnijem takmacu, Kolindi Grabar Kitarović, koja je, prije nego li je postala predsjedničkim kandidatom, javno prihvatila vrijednosti Karamarkovog HDZ-a kao svoje, a one sasvim sigurno Titu nisu sklone čak ni u skulptorskom izdanju. Predsjednik je i sebe i sve prisutne posuo pepelom, jer će se već danas vratiti svojim kućama, na svoje poslove i funkcije, a da se ama baš ništa neće suštinski promijeniti do sljedećeg 22. lipnja. Niti jedan spomenik antifašizmu neće biti vraćen niti obnovljen iako su masovno uništavani ovih 25 godina, niti jedan udžbenik koji iskrivljava povijesnu istinu o tome razdoblju neće biti promijenjen.
Na Josipovićeve riječi nije reagirao novopostavljeni ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar koji se u Brezovici uspješno krio iza leđa svoga mecene Zorana Milanovića. Premijer do sada niti jednom riječju nije komentirao najavu svog novog ministra da će mu prvi korak u mandatu biti odlazak na Kaptol i susret s nadbiskupom zagrebačkim Josipom Bozanićem na temu zdravstvenog odgoja. Bilo bi zanimljivo čuti, ako je to nova strategija Milanovićeve Vlade u prosvjetiteljskoj misiji 21. stoljeća, hoće li potom Mornar hodočastiti i muftiji zagrebačkom Azizu ef. Hasanoviću, pa mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom epsikopu Porfiriju i ostalim crkvenim velikodostojnicima? Ili će se i oko antifašističkih tradicija u školskim udžbenicima savjetovati s biskupom sisačkim i predsjednikom Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije (HBK) mons. Vladom Košićem i ostalim biskupima koji drže da osuđeni za ratne zločine u Ahmićima Dario Kordić nije nikakav zločinac već »moralna veličina«!
Teško će dakle predsjednik Josipović i bilo tko drugi osim tog 22. lipnja u godini, bilo koga uvjeriti da je to što je na čelu antifašističkog pokreta bio Hrvat najbolji odgovor onima koji iz različitih razloga izjednačavaju hrvatstvo s ustaštvom. Jer, onima koji hrvatstvom opravdavaju ratne zločine i blagoslove ratne zločince u Domovinskom ratu ništa ne znači što je u to doba onaj koji je bio vrhovnik u svome uredu, koji je naslijedio Josipović, držao bistu druga Tita.
Nažalost, kipovi ne govore, a bronca ne crveni pa nikada nećemo saznati bili bi tom odljevu bilo draže završiti u talionica nego li tamo gdje će se još dugo, dugo nalaziti na počasnom mjestu.