Sada kada mu svi dijele žute kartone, prijete prstom, mrmljaju posljednja upozorenja i zabrinuto dijele savjete o trenutnom preobraćenju, Zoranu Milanoviću ipak se jedno mora priznati. On je glavni režiser rezultata ovih izbora kako u svojim, tako i u konkurentskim redovima.

   Tko to može od stranačkog aparatčika kojeg je svojedobno uvjerljivo porazio u predsjedničkoj bitki i europskog birokrate učiniti apsolutnog pojedinačnog pobjednika ovih izbora namrijevši mu 130 tisuća glasova? Samo Zoran Milanović koji je nepotrebno trljajući bocu iz nje istjerao duha koji je sada postao najpopularniji SDP-ov političar i njegov glavni izazivač za nasljednika u stranačkoj fotelji. Tonino Picula i ne krije svoju ambiciju da oko sebe okupi nemali broj stranačkih nezadovoljnika i povede ih nakon euroizbora u stvaranje nekog drugačijeg, postmilanovićevskog SDP-a.

   Tko to može iz »knock downa« probuditi ošamućenu hrvatsku desnicu osim Zorana Milanovića koji nezadovoljan sparing partnerom Tomislavom Karamarkom gađa ispod pojasa Ružu Tomašić nazivajući je gorom od elementarne nepogode i donosi joj dva uzastopna EU mandata? I koja mu se na tim darovima iskreno zahvaljuje jer je nju i njezinu minornu stranku učinio ravnopravnima velikom HDZ-u.

   Tko to može od lojalne suradnice preko noći učiniti otpadnicu proglasivši je za sitni grijeh okorjelom Cruellom, a ona u svojoj prvoj političkoj utakmici, unatoč mliječnim zubima, s tvrdim orahom, osvoji gotovo 10 posto glasova i dobije povjerenje 86.806 birača, upravo onoliko koliko Kukuriku koaliciji nedostaje da bi bila egal s Karamarkovom? Samo Zoran Milanović koji nema potrebu javno odati priznanje Piculi za rekord koji će teško biti srušiti, ali dječački radosno Mireli Holy mora reći: Svaka čast!

   I tko to može Ivanu Jakovčiću ostvariti europarlamentarni san osim Zorana Milanovića iako ga je prije godinu dana prije vidio u Remetincu nego li u Bruxellesu. I od Milana Kujundžića stvoriti zvijezdu u usponu dopustivši da jedan nepotrebni referendum postane političko pitanje, a Glavašev HDSSB politički partner u pregovorima oko izmjena Ustava.

   Svima se Zoran Milanović pobrinuo dati aureolu koja nosi zvjezdane poene osim svojim najbližima koji nikada ne bi bili izabrani a da ih on čvrstom rukom nije postavio na bezrizična prva dva mjesta. I tu je stvarni problem vladavine Zorana Milanovića, bilo na stranačkoj, bilo na državnoj razini. Okruživši se ljudima koji ga bespogovorno slušaju i kapitaliziraju svoju klimavost unosnim a ne zahtjevnim poslovima, uskoro više neće imati s kim razgovarati. Čut će samo eho vlastitog glasa. Zoran Milanović može samo dobro govoriti o Zoranu Milanoviću, a praksa pokazuje da na izborima pobjeđuju upravo oni o kojima Zoran Milanović govori loše.

   Zato nije stvarni problem i takmac Zorana Milanovića Tonino Picula koliko god trenutno bio euforičan i pun samopouzdanja. Jer, može li Picula da i dobije mandat vođe SDP-a na sljedećim izborima pobijediti Karamarka? Teško. Ima li Holy među svojim oraščićima dovoljno organizacijskog potencijala i kadrova ministarskog kalibra? Teško. A može li Milanović promijeniti svoj odnos prema njima, dakle sebe, svoj stil i način vladanja? Teško. Pa kako onda ljevica može dobiti izbore 2015.?

   Nikako