Ovo je prolazno vrijeme koje treba uzeti o obzir, prokomentirao je poput atletičara premijer Zoran Milanović izbore za Europski parlament prije nego li je Hrvatska odlučila da se radi o utrci na 1.500 metara na čijoj polovici njegov SDP i Kukuriku koalicija kasne za HDZ-ovom ekipom barem 200 metara uoči »majke svih bitaka«, domaćih izbora sljedeće godine. 

  Tomislav Karamarko i HDZ možda nisu najveći pobjednik ovih izbora, trećih koje su dobili, a tek će se vidjeti je li Zoran Milanović njihov najveći gubitnik. Ruža Tomašić, unatoč tome što joj je bila namijenjena uloga »zeca«, istrčala je utrku do kraja i, pluća punih preferencijalnih glasova, stavila desnicu na srce. Moglo bi se reći da i Hrvatska generalno slijedi europske trendove, jer od ukupno 751 zastupnika u novom sazivu EU parlamenta, pučani bi trebali imati desetak glasova više od socijalista. Ili, da smo na tragu Francuske u kojoj je pobijedila antieuropska desnica Marine Le Pen u kojoj bismo mogli tražiti paradigmu Ruže Tomašić. 

   Iako bi Kukuriku koalicija prije izbora potpisala četiri mandata koje je dobila, Milanović, koji je osobno sastavljao liste, dobio je dva šamara. Prvi od Mirele Holy kao »otpadnice« koja je u foto finišu ostala bez drugoga mandata, osvojivši nevjerojatnih 10 posto glasova, na čemu joj je morao čestitati i Milanović, i koja je zajedno sa Savezom za Hrvatsku i Milanom Kujundžićem najveće iznenađenje ovih izbora. A drugi od unutarstranačke oporbe i Tonina Picule koji je dobio najveći broj preferencijalnih glasova, više od 120 tisuća, iako ga je šef gurnuo na nezahvalno, peto mjesto liste. 

  Baš kao što predsjednik HDZ-a nije potpuni pobjednik, tako ni Milanović nije apsolutni gubitnik, jer uspjeh Mirele Holy je i njegova velika »zasluga« budući da je svojim načinom vođenja SDP-a razmrvio lijevu stranu biračkog tijela. Stoga je od ovog (ne)planiranog prolaznog vremena Milanoviću bitnije hoće li se ostvariti najava unutarstranačke oporbe SDP-a predvođene »riječkom frakcijom« da će nakon 25. svibnja dovesti u pitanje njegovu nedodirljivost. 

   Budući da je osobno sastavljao liste i prioritete za EU parlament, njegova se pozicija unutar stranke i Kukuriku koalicije može dovesti u pitanje iako se to najvjerojatnije neće dogoditi. Dakle, na njemu je da razmisli može li njegov ego podnijeti političku pragmu da »otpadnica« Holy bude »zec« ljevice u ovoj ipak mrtvoj domaćoj parlamentarnoj utrci u koju HDZ ulazi s malom ali nesigurnom prednošću. I u kojoj se Karamarku nudi još jedan novi trkač koji je za mnoge ostvario neočekivano dobar rezultat, Milan Kujundžić i njegov Savez za Hrvatsku. 

  Tomislav Karamarko ove će izbore proglasiti trijumfom, a Zoran Milanović neće njima biti u potpunosti nezadovoljan. Niska izlasnost njihov je najveći zajednički poraz, jer većinu biračkog tijela nisu uspjeli zainteresirati za svoje političke programe i osobnosti. Obojici vjeruje apsolutna manjina, nedovoljno da bi i priče o velikoj koaliciji imale ikakvog smisla i utemeljenja u volji birača. 

   Nakon ovih izbora čini se da ova utrka, u kojoj se nisu ni zadihali a kamo li oznojili, obojici još neko vrijeme odgovara.