Poštovani gospodine Oreškoviću, uskoro ćete postati hrvatski premijer, najvažnija i najodgovornija osoba vlasti, pa budući da o Vama gotovo ništa ne znamo, koristim ovaj prostor da izrazim svoje bojazni zašto je Vaš mandat već unaprijed osuđen na propast.

Način na koji dolazite na funkciju prvog ministra i panična žurba zbog koje niste uspjeli savladati ni razliku između građana i građevina, nisu uobičajeni u uređenim demokratskim društvima koja ne kupuju olako obećanom brzinom mačka u vreći za premijera. Pri tom ne mislim da će Vam jezična barijera biti najvećom preprekom u obnašanju funkcije, ali da ste, uz svu svoju karijeru mogli bolje savladati materinji jezik, mogli ste.

Nažalost, gospodine Oreškoviću, prosječni hrvatski građanin više zna o premijeru Vaše druge (ili prve?) domovine Kanade, Justinu Trudeau, nego o Vama. I o političkim stavovima koje zastupa i koje je pokazao dočekavši osobno prve sirijske izbjeglice. Znamo da polovicu njegovog kabineta čine žene, da u njoj ima nobelovaca, ali tu je i Carla Qualtrough, slijepa paraolimpijka, koja je imenovana ministricom sporta i osoba s invaliditetom. Sigurno Vam je poznato da je mladi kanadski premijer ekološki aktivist, da trenira boks i bavi se jogom te obožava knjige Margaret Atwood. Znate i tko su mu bili otac Pierre i majka Margaret…

Nisu to trice i kučine, biografske sitnice i nevažni detalji, jer upoznavajući čovjeka stječete sliku o osobnosti političara kojem povjeravate vođenje kolektivnih poslova, vlast. Nije sve u stručnosti, završenim fakultetima i menadžerskim funkcijama. Građani uistinu nisu građevine i imaju pravo znati književne uzore svog predsjednika Vlade, jesu li mu draži »Beatlesi« ili »Rolling Stonesi«, hoda li i on u povorci sa svojim LGBT sugrađanima, mijenja li pelene djeci, bi li izbjeglice dočekao s »Dobrodošli kući« ili žicom…

Po tome se Hrvati nimalo ne razlikuju od Kanađana, i mi bismo htjeli »premijera otvorenog srca«, intelektualca i kompletnu osobu, a ne samo uspješnog poslovnog čovjeka. Bojim se, gospodine Oreškoviću, da je stvoren pogrešan dojam kako je danas u Hrvatskoj sve u redu osim gospodarstva i financija, pa da ćemo s dvije-tri investicije, par rezova i nešto poreza riješiti sve naše probleme. I da je to jedini Vaš zadatak!

Demokratski standardi u nas daleko su od kanadskih i svatko onaj tko misli pokrenuti napredak u materijalnom pogledu morat će paralelno graditi uljuđenije društvo. Jedino na taj način moći ćemo i mi jednog dana kao Trudeau sada postaviti za ministricu pravosuđa Indijanku sa zadatkom da istraži masovna ubojstva svojih sunarodnjaka. Nadam se da je bez većih lingvističkih poteškoća za Vas ovo prevedivo u hrvatsku stvarnost kojom ćete se baviti.

I tu je kvaka zbog koje ne vjerujem da će Vaš mandat potrajati ili polučiti bilo što bitno, recimo implementiranje europskih standarda u našu svakodnevicu. Za razliku od Trudeaua, gospodine Oreškoviću, Vas za premijera nisu izabrali građani već dvojica tipova sumnjivih motiva. Jedan, koji je htio biti premijer, a nije smio, i drugi koji je to trebao biti, a nije se usudio. Njih će obojica biti vaši prvi suradnici! A Bob i Tom, znate i sami, Tim, nije i ne može biti pobjednički tim, jer mandat onda ne bi bio u Vašim rukama.Tim je tim, na hrvatskom ili engleskom, svejedno.