Žica na Rupi, rupa u glavi

Komentar Branka Mijića

Branko Mijić

Foto I. Tomić

Foto I. Tomić



Ker ljubezen ne pozna meja! Armada Jelšane. Grafit je to koji ugledate kad prijeđete hrvatsko-slovensku granicu na Rupi, svjedočanstvo o svjetskom fenomenu da ljubav prema nogometu zaista nema granica, jer i mlado i staro u tom dijelu susjedne države Slovenije svim srcem navija za »Rijeku«. Od jučer je na Rupi žilet-žica na koju se svaka ljubav, koja ne priznaje granice, na mjestu gdje ih nikada nije bilo za vidjeti, može porezati.


Ne znam reže li žica i groblje u Jelšanama na kojem je pokopan otac mog prijatelja, kao i mnogi ovdašnji Hrvati. Ako već žiletima žele živima zalediti krv u žilama, valjda se neće usuditi njima sjeći kosti onih koji su se ispod zemlje na vrijeme povukli.


Konclogori su za žive, mrtvi ne mogu pobjeći preko žice tamo gdje je neki zločinački um umislio postaviti granice. Barem je nekada tako bilo, u bliskoj i nešto daljoj prošlosti, na nekakvim ograđenim livadama i zabitima držana je zatočenom manjina koju većina iz ovog ili onog razloga nije željela među sobom.




Danas većina sebe opasuje žicom pretvarajuću cijele države u konclogor i dragovoljno pristajući biti u njima zatočena kako bi se zaštitila od manjine. Iako nikome tko je čist u glavi, nije jasno kako to oni kojih je manje mogu ugroziti one kojih je neusporedivo više.


Žica je žiletna, nažalost, stigla 10. prosinca 2015. i u naše živote, i nećemo je se riješiti još dugo. Prijatelji i navijači istog kluba ne mogu komunicirati a da ih nešto tako ubojito dijeli. A ona će, ne zbog Rupe već zbog nečijih rupa u glavi, nastaviti dalje. Žica od Mure do mora! Možda i dalje, do Venecije?


Tko zna jesu li ti Sirijci, Iračani i ostali nevoljnici, koje nitko nikada nije vidio ni susreo ni u Brodu na Kupi, ni u Rupi, ni na Pasjaku, ni u cijeloj Istri, koja nije ni postala regijom, hrvatskom, slovenskom i talijanskom, a bit će poderana žicom, što se ni Mussolinijevi fašisti nisu usudili napraviti, tako dobri plivači poput Johnnya Weissmullera ili Marka Spitza, pa će nam se s leđa ušuljati u naš sveti, nedodirljivi i od iste te gamadi čisti i netaknuti konclogor? 


Sretan vam Božić i Nova godina, u tim vašim aušvicima, dahauima, belsen bergenima, jasenovcima, manjačama, dreteljima… Happy Christmas i New Year, Slovenia, Hungary, Poland and Slovakia! Uživajte, gospodo, i nazdravite kao žilet hladnom peninom i tokajcem, neka Cerar i Orban polkom otvore bal u čistim i izribanim barakama logoraških prijestolnica, Ljubljane i Budimpešte! I s ove naše strane imate guslače koji u iste žice tuku iz istog, ciklon B dura.


»Zar nije posve irealno čitati knjige i pričati o njima u državi u kojoj osamdeset posto ljudi podržava postavljanje žičanih ograda na svojim granicama?«, pita se slovenski i slavenski književnik i redatelj Goran Vojnović nakon što Slovenija i Hrvatska u svojoj povijesti nikada nisu bile dalje, čak ni onda kada su ih pokušavala dijeliti carstva i kraljevstva, pa čak i svjetski ratovi.Nije!


Zna to i Armada Jelšane. Krepat ma ne molat!


više vijesti