Predizborni Most više ne postoji, kao ni mogućnost da 19 izabranih zastupnika u Hrvatski sabor formiraju zajedničku stranku.

Nakon otvorenog pisma Drage Prgometa svojim nekadašnjim kolegama i najave da će Udruga HRID koju je predvodio, a koja je u Zagrebu osvojila tri mandata, već danas postati nova stranka, jasno je da su mostovi koji su činili Most zauvijek porušeni. Ostat će ipak upamćeni tek kao brojka rekordno osvojenih mandata, a ne kao stranka koja je tim kapitalom ukinula monopol na vlast velikih i reformirala Hrvatsku.

Most se na koncu, bez obzira na napuhanu aferu Prgometovog neprijavljenog susreta s Milanovićem, urušio sam od sebe. Nevjerojatno je da su u borbi za poziciju vođe samo tri dana nakon izbora i povijesnog uspjeha Petrov i Prgomet postali veći suparnici jedan drugome nego što su im to zajednički do jučer bili Milanović i Karamarko.

To naprosto govori o demokratskoj nezrelosti tog navodno trećeg puta, baš kao i ekspresni obračun samozvanog Nacionalnog vijeća koje se, bez ikakvog statuta i zajednički donesenih pravila, prometnulo u Predsjedništvo ili Glavni odbor Mosta.

Egzekucija Drage Prgometa koji je imenom i prezimenom prošao test povjerenja građana na izborima od strane onih koji to nisu i koji ostaju moćni u anonimnosti, može značiti samo odsustvo demokratskih standarda i uzurpaciju vlasti osvojene na izborima zaklinjanjem u sasvim druge principe. Tako nešto više priliči masonskim ložama, Opusu Dei ili sličnim mračnim organizacijama.

Dodamo li tome i zaštitare, koji su jučer u »Antunoviću« bili isto ono što i onomad »Borbaš« Sanaderu kontra Pašalića, razvidno je koliki je demokratski potencijal Mosta. I to je suštinsko pitanje s kojim će se morati, ako ne već sada i prilikom odlučivanja kojoj se koaliciji priključiti, onda u Saboru, suočiti pojedinačno svaki od novoizabranih zastupnika s liste Mosta. Mogu li se reforme provesti ako ih istodobno ne prati iskorak u demokratizaciji društva, retoričko je pitanje.

Dakle, je li program i način djelovanja Mosta javan ili tajan? Vlada li njime unutarnja stega ili pravo pojedinca na vlastito mišljenje? Jesu li hijerarhijski ili participacijski organizirani? Štuju li međusobno intelektualizam i individualizam ili ne? Usude li se i uspiju li i sami odgovoriti na par jednostavnih pitanja, možda će se i članovima Mosta prosvijetliti ne samo tko im je bliži i draži, Domoljubna koalicija ili Hrvatske raste, već razlikuju li se uopće oni sami i po čemu od njih takvih kakvih jesu.

I Karamarko i Milanović vodili su barem zrno više računa o proceduri kada su se riješavali svojih unutarstranačkih oponenata, Jadranke Kosor i Slavka Linića, primjerice. Božo Petrov ne može se pretvarati da živi u bjelokosnoj kuli, makar mu takav status žele osigurati ljudi iz sjene kojima se okružio, utopistički se zanoseći kako je on taj čije će ukazanje povezati SDP i HDZ.

Hrvatskoj ne treba nikakav samozvani Mesija. Od izbora do danas Petrov se uspio samo obračunati s Prgometom. Prilično skupa zabava za nekoga tko se misli ozbiljno baviti politikom. Nastavi li tako, ostat će zapamćen samo kao čovjek bez svojstava.

A Most će se nasukati na hridi sve izvjesnijih novih izbora.