Na margini izbjegličke krize, povijesnog ispita za budućnost Europe, ostala je vijest kako je predsjednik uprave mađarskog MOL-a Zsolt Hernadi ovih dana bio na službenom putu u Beču i Berlinu.

Ne bi to naravno bilo neko čudo da se dotični gospodin ne nalazi na crvenoj tjeralici Interpola. Hrvatsko ga pravosuđe traži zbog optužnice u kojoj se navodi da je bivšem premijeru Ivi Sanaderu isplatio mito od 10 milijuna eura kako bi mađarskoj naftnoj kompaniji osigurao upravljačka prava nad Inom.

Upoznali smo Zsolta, lice s tjeralice, u kratkom dokumentarnom filmu koji je snimila nadzorna kamera jednog zagrebačkog restorana. Pamtimo kadar u kojem se vidi kako bivši hrvatski premijer, uvjeren da ga nitko ne vidi ni ne čuje, razmjenjuje papiriće s gospodinom Hernadijem. Kao što to prije ručka  činimo i mi obični smrtnici, ne zaboravljajući prije toga izvaditi bateriju iz mobitela.

Za ovu priču nisu bitni ni Sanader ni Hernadi, niti njihova moguća krivica. Šokantno je da gospodin Zsolt Hernadi, državljanin Mađarske, slobodno putuje u Austriju i Njemačku a da ga tamošnje policije ne privode, dakle ne postupaju po europskom uhidbenom nalogu iako ga traži pravosuđe Republike Hrvatske. Ono što je zajedničko svima u ovom slučaju je prosta činjenica da su sve četiri države članice Europske unije.

Predmnijeva se da bi trebale biti ravnopravne ako su dio iste državne asocijacije. Očigledno, nisu. Hrvatska, za razliku od Mađarske koja se hvali kako njezin državljanin s crvene Interpolove tjeralice slobodno, kao ugledni poslovni čovjek, odlazi put Beča i Berlina, ima sasvim oprečna iskustva. Njezini državljani takvu povlasticu nisu uživali kada je na zahtjev Njemačke europski uhidbeni nalog trebalo primijeniti na Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, iako se time zadirala u suverenitet i pravni integritet RH.

Nakon tog šamara, sada moramo samarićanski podnijeti i onaj politički. Dotični Zsolt Hernadi nije za njih isto lice s iste tjeralice pa da Mađare i Orbana pritisnu istom silom kao Hrvate i Milanovića, što bi bilo za očekivati, bez obzira zašto ih se traži i zašto su osumnjičeni, u »pravnoj i uređenoj državi« kakvom smo doživljavali Europsku uniju. To što Hrvati za Beč i Berlin nisu jednakovrijedni Mađarima kada je Interpol po srijedi, vjerojatno nije pitanje nacionalnih preferencija.

Zsolt Hernadi, kojeg nijedan europski policajac neće zaustaviti iako mu na ekranu računala blinka njegova slika, naprosto je dio nedodirljive nomenklature koja u ime krupnog kapitala upravlja Europom.

Razjedinjene po svim pitanjima, osim onog koji se tiče slobodnog protoka novca i ekstraprofita bez obzira na njegovo podrijetlo i način stjecanja. Tu su sve granice otvorene i smiju se preći, kao što to svjesno čini Zsolt Hernadi.

Mađar, iz čije je domovine hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prije neki dan kritizirala vlastitu koja, kao, svoje granice ne zna kontrolirati.