Snimio Darko JELINEK / NL arhiva
Ne treba sumnjati da će obrazloženje Ustavnog suda i u slučaju Sanader biti zanimljivo. U svakom slučaju i to će biti dio odgovora na ključno pitanje je li danas u Hrvatskoj Ustavni sud ustavan
U iščekivanju objave odluke Ustavnog suda zašto je srušio pravomoćnu presudu kojom je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen na zatvorsku kaznu od osam i pol godina u slučajevima Hypo i Ina-MOL, kako javlja »Jutarnji«, bit će najzanimljivije vidjeti je li odluka donijeta jednoglasno i kakvo je njezino obrazloženje.
Do tada u žiži javnosti opet će se naći Ustavni sud koji sve više postaje mjesto na kojem se odlučuje o svemu i svačemu, ili se barem stječe takav dojam. »Ustavni sud ne smije biti zadnji stupanj sudovanja, piše prof. dr. sc. Sanja Barić u »Globusu« i pojašnjava »ustavnopravni položaj Ustavnog suda RH u kontekstu utjecaja na sudsku vlast.«
Ustavni sud nije dio sudbene vlasti, kaže prof. Barić, već predstavlja tzv. četvrtu vlast ili međuvlast: »Ovo tijelo nadizre sve tri grane vlasti: zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, i to samo u poštovanju ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom«. Zato valja sačekati obrazloženje rušenja pravomoćne presude Ivi Sanaderu kako bismo saznali koje mu je od temeljnih prava bilo ugroženo, »pravo na život, slobodu, pravičan postupak, udruživanje, javno okupljanje ili vlasništvo«.
Međutim, pred Ustavnim sudom ima mnogo pokušaja obaranja sudskih presuda, čak oko 84 posto ukupnog broja predmeta predstavljaju ustavne tužbe (5.500 do 6.000 godišnje). Iako je postotak uspješnosti nizak, oko šest posto, oni medijski najeksponiraniji slučajevi možda stvaraju generalno pogrešnu sliku, ali uvode i opasne presedane u našu sudbenu praksu i s pravom postavljaju pitanje uloge i mjesta Ustavnog suda koji je praktički postao najmoćnija i jedina neupitna vlast.
Tako je Glavaša Ustavni sud oslobodio zbog proceduralne greške jer je sutkinja, koja je u izvaraspravnom Vijeću odlučivala o Glavaševu pritvoru, bila kasnije i članica Vijeća koje je sudilo Glavašu iako dio pravnih stručnjaka govori da tako nešto ne postoji u Zakonu i da se radi o sustavnom izigravanju prava. Dakle, da jedan formalno pravni postupak anulira sve ono što je utvrđeno u istrazi, a kasnije i na sudu, te da se desetogodišnja zatvorska kazna i sve vrati na početak i Glavašu ponovo sudi. Neizvjesno je i hoće li ikada do tog procesa doći.
Dok je u Glavaševu slučaju Ustavni sud reagirao nakon što su sve pravosudne instancije odradile svoj posao, u slučaju zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića poništio je odluke suca istrage i Županijskog suda u Zagrebu. Dakle, žurno je intervenirao još u fazi istrage ne dopustivši da slučaj uopće dođe do pravosudnog pravorijeka.
Profesorica kaznenoprocesnog prava Zlata Đurđević u svom znanstvenom radu smatra da su »odlukom Ustavnog suda kojom je zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću omogućen izlazak iz istražnog zatvora prekršeni hrvatski zakoni i narušena vjerodostojnost državnih institucija pred građanima«.
Zaključke Ustavnog suda RH u slučaju Bandić profesorica ocjenjuje »arbitrarnima i očigledno nerazumnima«, ali to nije smetalo izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu da takvu odluku nesudbene vlasti sudski istovjetno primijeni i u slučaju braće Mamić i njihovog puštanja na slobodu uz jamčevinu.
Zato ne treba sumnjati da će obrazloženje Ustavnog suda i u slučaju Sanader biti zanimljivo. U svakom slučaju i to će biti dio odgovora na ključno pitanje je li danas u Hrvatskoj Ustavni sud ustavan.