Bitno je da su oni zadovoljni, kaže Premijer nakon dvoipolsatnog sastanka. Matić mora otići, kažu Oni, dakle ipak nezadovoljni, nakon 232 dana prosvjeda.

Što onda nama preostaje reći? Idite negdje pa se konačno dogovorite, sastančite satima, danima i noćima, pa nam se obratite kada uistinu budete zadovoljni. I jedni i drugi, pa i oni treći koji vire iz prikrajka.

Može i prijedlog, sugestija. Postoje mjesta gdje se vode ovako ozbiljni razgovori, da baš ne morate uzurpirati javne površine i crkve, blokirati trgove i ulice kojima bi ono nešto pridošlih turista da se giba i fotografira.

Tu su plus i dodatni troškovi za prekovremene svim rodovima i vidovima policije, pojačanog osiguranja za štićene osobe koje se bezuspješno pokušavaju rukovati sa zemljacima u neosiguranom skladištu plinskih boca.

Da odete, recimo, u Ohio, SAD, bazu zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu. Tamo gdje su se prije dvadeset godina na dvadeset dana, od 1. do 21. studenoga 1995. godine, našli Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. I lijepo uglavili da više nema rata, rukovali se i otišli zadovoljni kućama.

Dok ukućani nisu povikali, a neki to i danas viču, da Dayton mora otići, jer naravno Oni nisu zadovoljni. U stvari toliko im je mrzak da ga nikada nisu ni preveli, a kamo li ratificirali pa ispada da ih je netko prevario ili barem nešto u tu dejtonsku kavu poturio.

Dobro, Dayton, Ohio, uistinu nije rješenje, da tamo odlete predstavnici četrdesetak veteranskih udruga koje su jučer ipak pristale ući u zgradu Ministarstva branitelja  ispred koje su podigli svoj čardak ni na nebu ni na zemlji. Tu su još ministri, premijer i ostali koji bi se u taj transporter trebali ukrcati poput prethodnice koja je prije dva desetljeća odlučivala o pitanjima rata i mira. Neuspješno.

Druga atraktivna destinacija pregovaračkog turizma u Sjedinjenim Državama, koja zadovoljava sve preduvjete za uspješno pružanje ruku, nalazi se u Catoctin Mountain Parku, Maryland, stotinjak kilometara sjever-sjeverozapadno od prijestolnice Wasington, D. C. To je mjesto koje je Franklin D. Roosevelt pretvorio u rezidenciju vidjevšu u njemu himalajski raj Shangri–La i koje su nakon njega koristili svi američki predsjednici.

Danas je znano pod imenom Camp David, a globalno je postalo popularno 1978. godine kada je Jimmy Carter uspio privoliti Anwara al-Sadata i Menahema Begina da potpišu mirovni sporazum između Egipta i Izraela, što im je donijelo i Nobelovu nagradu za mir.

Možda bi uistinu predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović mogla posredovati i zamoliti kolegu Baracka Obamu da ustupi Camp David veteranima Domovinskog rata i aktualnim pionirima hrvatske vlasti da se napokon dogovore.

Samo da ne potraje dugo kao šator, ni bogata Amerika ne može si priuštiti toliko plandovanja i novca bačenog u vjetar. Ako je Židovima i Arapima bilo dovoljno 12 dana, valjda će biti dosta jednim i drugim Hrvatima.

I to će biti taj dan kada će se pred novinarima pojaviti nasmiješeni Barack Obama i svijetu objaviti:

Bitno da su oni zadovoljni!