Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Sramota je da nijedan predstavnik službene vlasti Hrvatske nije bio uz hrvatski narod, koji je u subotu tijekom posjeta pape Franje Sarajevu ponovno iskazao privrženost Katoličkoj crkvi, poručio je na Facebooku Tomislav Karamarko!
Predsjednik HDZ-a, kojega u javnosti nema otkako ga je Josip Manolić prozvao kao nižerangiranog udbaša doušnika, ne samo što ni sam nije bio u Sarajevu, već je, pokušavajući ovu vlast još jednom optužiti kao nenarodnu i nevjerničku, pokazao da ne zna ni kako se vlada, ni što radi Papa! Najprije, nije jasno kako Karamarko Papi može reći »opravdano odsutan« iako su ga nedavno sakramentom ženidbe i blagoslovom počastila dvojica katoličkih svećenika, pa sramotom proglašavati odsustvo onih koji se deklariraju kao ateisti ili agnostici.
Ono što novopečeni ženik-vjernik Karamarko ne razumije je da te nikakva jaka stranačka delegacija predvođena perjanicama HDZ-a Milijanom Brkićem i Josipom Rimac, ne može na susretu sa Svetim Ocem zamijeniti kao hodočasnika. Ne kuži Karamarko, ili se pravi blesav, da premijer Hrvatske ne smije inkognito doći u Sarajevo, jer papa nije samo vjerski već i državni poglavar, a Bosna i Hercegovina suverena država koja na to ne bi blagonaklono gledala.
I posljednja mrena Karamarkova sljepila, a u tome nije usamljen, je Papina poruka izborom Sarajeva za mjesto jednog od prvih svojih hodočašća, ne samo BiH katolicima, da se kršćanstvo i katoličanstvno ne mogu svesti na hrvatstvo i teritorijalno omeđiti granicama entiteta, eparhija, država. »Sarajevo je grad-simbol. Stoljećima je bio mjesto suživota naroda i religija, tako da je prozvan »Jeruzalemom zapada«. U nedavnoj je prošlosti postao simbol ratnog razaranja. Sada je u tijeku lijepi proces pomirenja i prije svega sam zbog toga otišao kako bih podupro miran suživot različitih naroda; to je naporan, težak, ali i moguć put! I dobro im ide, rezimirao je jučer za propovijedi papa Franjo.«
Ne, nije papa Franjo došao u Sarajevo samo katolicima, samo Hrvatima, a pogotovo ne njihovim političarima. On je, koliko god to neke boljelo, došao svima! Zato je pogubno i zlurado pokušavati njegovu misiju nacionalizirati, svesti na milost i u korist samo jednog naroda ili vjere. I to je jasno pokazao i demonstrirao.
Na aerodromu Butmir iz njegovog aviona zavijorila je zastava Vatikana i države BiH koju rijetko viđamo bilo gdje izvan nogometnih utakmica. Osim najnužnijih državnih predstavnika i organizatora Papa je najviše vremena posvetio pozdravljajući svako od stotinjak djece koja su ga dočekala u špaliru odjevena u nošnje svih naroda i narodnosti koji tamo žive. Nije htio propustiti niti s jednim djetetom se pozdraviti (»Ako su me oni čekali četiri sata, onda su barem to zaslužili.«), ne zaboravljajući ih spomenuti i u svom govoru u Predsjedništvu BiH: »Bila su tamo djeca pravoslavna, katolička, bošnjačka, židovska i djeca manjina. I bili su svi zajedno, svi radosni. Vidim da nade ima, ima nade.«
I to je razlika. Papa Franjo je raja. S druge strane su papani.