Vrijeme će pokazati je li u Kumanovu likvidirana jedna od najopasnijih terorističkih grupa na Balkanu, kao što tvrdi makedonski premijer Nikola Gruevski, ili je sve inscenirano da bi se ova vlast izvukla i odvukla pažnja od prosvjeda koji potresaju Makedoniju, kako stvari vide opozicija i demonstranti.

   No pravi dvodnevni građanski rat, nitko ne dvoji, vrlo lako se može oteti kontroli i eskalirati u nekontrolirani sukob koji bi mogao biti poguban ne samo za Makedoniju već i ostale države nastale raspadom bivše Jugoslavije. Scene i kadrovi koje smo vidjeli u Kumanovu gotovo su identični onima s početka devedesetih prošlog stoljeća, od Vardara pa do Triglava.

   Danas je Makedonija najtrusnije područje, ali upravo zbog svega onoga što smo proživjeli ne treba se zanositi da se radi o izoliranom incidentu koji se u trenu ne bi mogao proširiti i na ostale države u regiji.

Ako netko misli da smo predaleko gradu četrdesetak kilometara udaljenom od Skoplja, valja se samo sjetiti kako 1991. mnogi nisu vjerovali da će se rat iz Hrvatske uskoro još većom žestinom preliti u Bosnu i Hercegovinu.

Uostalom, i pripadnici paravojnih albanskih formacija, čiji su pripadnici ubijeni i zarobljeni u Kumanovu, a koji se bore za osnivanje »Republike Iliride«, otvoreno prijete da su »spremni razvaliti ne samo Makedoniju (»Bivšu jugoslavensku Republiku Makedoniju«) već i cijeli Balkan gdje žive Albanci«.

   Nisu dakle uzroci onoga što se dogodilo u Kumanovu, a što je ponavljanje krvavih sukoba iz 2001. godine, samo u nacionalnom i vjerskom konfliktu. Broj žrtava, osmorica ubijenih i četrdesetak ranjenih policajaca, govori da s druge strane, koja broji 14 poginulih, stoje dobro obučeni, naoružani i motivirani borci koji su prošli brojna ratišta.

Tehnički građanski rat je lako izvediv u sredini u kojoj su Albanci tećina stanovništva i gdje su dominantni na velikom dijelu makedonskog teritorija. Također, granice su na tim područjima porozne i prohodne za one koji su se odlučili za gerilsko ratovanje.

   Teška ekonomska situacija, neefikasna i korumpirana vlast samo su ulje na vatru potencijalnog ratnog sukoba širih dimenzija. Socijalne migracije i sve brojnije iseljavanje s Kosova mogu već u startu regulirati simpatizere i ratnike »Republike Iliride« i u ostale države nastale raspadom SFRJ koje na taj način mogu postati meta terorizma.

Događaji u Kumanovu ne upozoravaju samo na ekonomske i socijalne uvjete koji mogu eksplodirati i proširiti se ovim prostorima gdje ratovi devedesetih još uvijek nisu okončani. Proces pomirenja nigdje nije dovršen, to je očigledno iz aktualnih događanja branitelja u Hrvatskoj, baš kao i u BiH.

   Događaji u Kumanovu upozoravaju i na to da međunarodna zajednica nikada nije politički riješila statuse novonastalih države, posebice Makedonije koja se tim imenom ne smije u svijetu predstavljati. O Daytonskoj BiH koja jedva da i funkcionira kao država, da i ne govorimo.

   Zato nas ne bi iznenadilo da se sindrom Kumanovo ponovi i proširi ovim prostorima. Kada se već Europa i svijet prave da ih ne zanimaju posljedice nečega što su i sami zakuhali svojim nečinjenjem, onda bi ih oni kojih se one izravno tiču mogli na to natjerati čineći svoje probleme i njihovim.

   A terorizam je najpogubniji i najefikasniji način da se u to uvjere i Bruxelles i Washington.