Fašizam je i danas globalna pojava, pa je ideja antifašizma i u 21. stoljeću univerzalno potrebna. Matrica fašizma ostala je ista, samo smo sada izloženi njezinim mutacijama. Od Mussolinija preko Hitlera i nacizma do Brejvika motivi, načini i rezultati fašističkog terora nad drugima, drugačijima i različitima uvijek su vođeni teorijom krvi završavali monstruoznim likvidacijama svih onih proglašenih neprijateljima.

   Novinarski je to sažetak post festum okruglog stola »Baština antifašizma« kojega je povodom sedamdesete godišnjice pobjede nad fašizmom i nacizmom te oslobođenja Raba organizirala Udruga antifašista tog otoka. Ugledni sudionici, izuzetno zanimljiva izlaganja, koja su tek usput bila prigodničarska, pokušala su iz različitih kutova gledanja ponuditi odgovore na pitanje što je to suvremeni antifašizam odnosno kako je do danas preživio nacifašizam.

   Kada se tako nešto u godini velikog jubileja koji će 8. svibnja biti svečano obilježen diljem planeta nisu sjetile ili usudile organizirati državne i kulturne institucije, od HAZU naniže, niti veliki gradovi poput Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, sve je spalo na »mali« Rab. Otok čiji su žitelji među prvima u Europi osjetili fašističko divljanje, najprije 1920. D’Annunzijevih ardita, a potom od 1941. do 1943. Mussolinijevih fašista. Oni su u jednom od najstrašnijih logora smrti, Kamporu, internirali i umorili više od četiri tisuće Hrvata, Slovenaca, Židova i drugih, a u Drugom svjetskom ratu poginulo je više od 210 Rabljana. Na njih u središtu Grada Raba podsjeća spomenik partizanu, u jedinstvenom malom memorijalnom centru u kojem se nalazi hrvatski stijeg i »Peti zvonik«, spomenik onima koji su živote dali u Domovinskom ratu, te stablo masline kao simbol pomirenja.

   Možda je zbog svega toga i najprirodnije bilo da poruke koje su se čule budu odaslane upravo iz Raba, baš kao što je tamošnja Udruga antifašista jedna od rijetkih koja iz godine u godinu ima sve više, gotovo tri stotine, sve mlađih članova. Onih koji u antifašizmu i njegovoj povijesti vide pokret za humanije društvo slobodnomislećih pojedinaca. A danas je u svijetu sve više onih koji pokušavaju rehabilitirati naci-fašizam, a u Hrvatskoj sve više onih koji revizijom povijesti pokušavaju relativizirati zločinački karakter ustaštva i ustaške paradržave.

   S time se svakodnevno suočavamo na stadionima, društvenim mrežama, u medijima, sve pod krinkom tobožnje demokracije. Tako se »Za dom spremni« lažno proglašava starim hrvatskim pozdravom, a da nitko iz državnog vrha na to ne reagira već se, dapače, negiranje antifašizma, Ustavom RH potvrđenog državotvornog temelja, ohrabruje micanjem biste njegovog od saveznika priznatog vođe iz Ureda predsjednice. To rušenje hrastova antifašizma, baš kao i uklanjanje tri tisuće spomenika i obilježja žrtvama i pobjednicima Drugog svjetskog rata, ubrzano nas vodi zlu koje smo jedva izbjegli prije 70 godina.

   Novovjeki fašizam danas se planetarno provodi rušenjem međunarodnog pravnog poretka, bespoštednom otimačinom prirodnih resursa, prvenstveno energije, hrane i vode planiranim i programiranim imperijalnim ratovima. Cijena? Milijun ubijenih u Iraku 2003. godine.

   Lokalno i globalno alienu fašizmu 21. stoljeća zajedničko je to što su zvjerstva i otvorenu mržnju onog prethodnog, samo djelomično pobijeđenog, pripitomili i upakirali u celofan domoljublja ili pak borbe za ljudska prava. To antifašistima ne daje mnogo izbora. Borba se nastavlja.