Tko će, i hoće li, od hrvatskih bogataša osvanuti na naslovnicama zbog izbjegavanja plaćanja poreza ilegalnim transakcijama putem ugledne švicarske banke HSBC? 

   Jedini hrvatski novinar koji je sudjelovao u međunarodnom press interpolu koji je istraživao 100 milijardi dolara težak globalni kriminal, Saša Leković, smatra da se onima koji su povezani s Hrvatskom, a radi se o 37 osoba, od čega su trećina hrvatski državljani, ništa neće dogoditi.

  Za sada portali špekuliraju da je na popisu onih koji su skrivali novac u švicarskim bankama obitelj Lukšić pozivajući se na čileanski Centar za istraživačko novinarstvo. Ti se podaci ne odnose na ukupno 40 klijenata povezanih s Hrvatskom koji su u razdoblju od 1977. do 2006. otvorili 77 tajnih računa u švicarskoj banci HSBC. »Trenutno takvih klijenata ima 37, od čega ih 27 posto ima hrvatsku putovnicu ili državljanstvo.

Navedeni klijenti u Švicarskoj su ukupno pohranili 33,2 milijuna dolara, a najveći pojedinačni klijent na svojim računima ima 10,7 milijuna dolara.«, kažu upućeni u »Swiss Leaks«. 

  Nije tih dvjestotinjak milijuna kuna zamračenih u vjekovnoj bankarskoj oazi iznos koji bi impresionirao ili fascinirao bilo koga u državi Hrvatskoj opljačkanoj u pretvorbenim, ratnim i poratnim pljačkama daleko drastičnije.

To su iznosi neusporedivi i nedostojni Fimi medije, višestrukog farbanja tunela, HAC-ovih stupića, o Kamenskom, privatizacije Ine ili prodaji Plive, da i ne govorimo. Samo su, primjerice, dragulji zbog kojih je pravomoćno osuđen najodlikovaniji Hrvat, bivši general Vladimir Zagorec, procijenjeni na pet milijuna dolara. 

   A radilo se o samo jednoj torbi koja je nestala a da to nitko nije ni primijetio. Ili, kako bi zlobnici primijetili, u Hrvatskoj se u zatvoru završava zbog perifernih i nebitnih (ne)djela, dok glavni krimeni bivaju zataškani i pometni pod tepih.

Tako će vjerojatno biti i sa »Swiss Leaksom« u čiju su se mrežu zakoprcali po svemu sudeći prevaranti drugog ili trećeg platnog razreda. A onom, pojedinačno najvećem, koji je na svom švicarskom računu pokušao spasiti tričavih 70 milijuna kuna, kapitalci će se s pravom rugati: »Tko se nije skrio, magarac je bio!«. 

  Jer, Švicarska sigurno nije država u kojoj bi imalo promoćurniji Hrvat, pogotovo onaj domoljubnog naboja, pokušao sakriti svoje porezne marifetluke. Za »crni novac« iz Hrvatske Hrvatska je još uvijek najsigurnije utočište sa svojom filijalom u Bosni i Hercegovini u kojoj se uspješno skrivaju i svi oni koji su dokazano prekršili ovdašnje zakone. Pušteni da pobjegnu, iz susjedstva i dalje nesmetano vode svoje poslove baš kao da im je ured na Trgu bana Jelačića.