Bratstvo i jedinstvo

Komentar Branka Mijića

Branko Mijić

Reuters

Reuters

Ako ni zbog čega drugoga, onda barem zbog tog bratskog i jedinstvenog kokošjeg sljepila kada su po srijedi ratni zločinci, Vojislav Šešelj s jedne ili upravo oslobođeni Branimir Glavaš s druge strane, dobro je da je do obostranih tužbi za genocid došlo

Presuda Međunarodnog suda pravde nije ispunila naša očekivanja, ali je utvrđeno sve ono što znamo da se definitivno dogodilo – teški ratni zločini i etničko čišćenje… Prvi dio rečenice citat je izjave srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića, a drugi hrvatskog premijera Zorana Milanovića nakon pravorijeka Den Haaga po obostranim tužbama za genocid Srbije i Hrvatske.   

Dakle, Beograd i Zagreb istovjetno su reagirali nakon što je sud odbacio njihove istovjetne optužbe, potvrđujući da je s obje strane bilo ratnih zločina, ali ne i genocida.


Po tome bi se moglo zaključiti da je gubitnik u ovom procesu ispala Hrvatska, jer je tjerajući mak na konac demoniziranjem Srbije za genocid, iako su slične i teže optužbe BiH 2007. pale u vodu, dala prilike agresoru da se u ovom postupku pred svijetom pokaže i žrtvom. Iako je onaj drugi sud iz Den Haaga, ICTY, brojem osuđenih i ukupnom visinom kazni Srbima iz Srbije, BiH i Hrvatske, kao i oslobađajućim presudama generalima Gotovini i Markaču, nedvosmisleno potvrdio tko je glavni krivac i tko su najveći zločinci u ratovima na području bivše Jugoslavije.   

Bilo kako bilo, predsjednik suda Peter Tomka jučer je odsvirao kraj jedne neriješene utakmice u kojoj su obje ekipe zadovoljne samo time što nisu proglašene genocidnima.


Ako ni zbog čega drugoga, onda barem zbog tog bratskog i jedinstvenog kokošjeg sljepila kada su po srijedi ratni zločinci, Vojislav Šešelj s jedne ili upravo oslobođeni Branimir Glavaš s druge strane, dobro je da je do obostranih tužbi za genocid došlo.


Ako presuda ICJ-a bude temelj za mirnodopski nastavak suradnje i rješavanje svih otvorenih pitanja dvaju država, onda će to biti prihvatljiva win-win kombinacija i za Zagreb i za Beograd.   

U sučevom zaključku za odbijanje hrvatske tužbe kako SR Jugoslavija nije mogla biti kriva za genocid prije 27. travnja 1992. godine, jer je tek tada postala članica UN-a i potpisala Konvenciju, neki već sada traže krivicu hrvatskog pravosudnog tima.


»Sve manje se govori o agresiji na Hrvatsku, a sve više o građanskom ratu. Pa što smo onda mogli očekivati od presude!«, komentirao je sveprisutni Đuro Glogoški.


   Oglasila se i novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je u noći izborne pobjede spomenula kako za njezina mandata Domovinski rat nitko više neće zvati građanskim. U tom trenutku prema njoj se kroz masu na čestitanje probijao nekadašnji državni odvjetnik Željko Olujić.


Taj isti koji je zajedno s još jednim uglednim odvjetnikom i HDZ-ovcem, bivšim Tuđmanovim ministrom pravosuđa Bosiljkom Mišetićem, prije deset godina anticipirao jučerašnju presudu Međunarodnog suda u Haagu.


   Obojica su naime u žalbi na presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je njihov branjenik Tihomir Orešković osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina zagovarali tezu da se »srpska pobuna u RH mora gledati kao građanski rat u RH, a kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija«.


Te 2004. godine Olujić i Mišetić naglašavali su i podvlačili tvrdnju da je »u Gospiću 1991. trajao građanski rat« i gorljivo objašnjavali kako »u Hrvatskoj 1991. nije bilo okupacije jer Republika Hrvatska nije bila priznata«.


   Koliko su Olujić i Mišetić tim svojim pravoumljem jučer pomogli srpskoj obrani, sucu Peteru Tomki i Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu da donesu bratsku i jedinstvenu presudu o genocidu Srbije i Hrvatske, ostavljamo na procjenu Ministarstvu istine iz Savske 66.


više vijesti