Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Sada je pred predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović još teži zadatak. Da se izdigne iznad svoga jata, da postane uistinu predsjednicom svih državljana i građana Republike Hrvatske, kako svih onih koji su za nju glasali, tako i onih milijun i nešto koji su svoj glas dali Ivi Josipoviću, baš kao i onih koji su apstinenciju izabrali kao svoj politički stav
Zasluženo, jer izgledi kandidatkinje HDZ-a i desnih stranaka prije početka izborne kampanje u odnosu na Ivu Josipovića, pet godina zaredom hrvatskog političara s najvećim rejtingom u ispitivanjima javnog mnijenja, nisu izgledali obećavajuće.
No nakon prvog izbornog kruga kada je Kolinda Grabar-Kitarović za Ivom Josipovićem zaostala samo 22.299 glasova ili minornih 1,24 posto, postalo je jasno da je izazivačica ne samo u psihološkoj već i u političkoj prednosti.
U mrtvoj utrci u kojoj se znalo da će odlučivati svaki detalj, Kolinda Grabar-Kitarović i njezin izborni stožer nadmašili su Ivu Josipovića i njegovu nemuštu i neprepoznatljivu strategiju i taktiku u svemu. Od boljeg dojma koji su ostavili na svim televizijskim sučeljavanjima, pogotovo onom završnom na javnoj televiziji, do sve prestižnije komunikacije na društvenim mrežama.
U konačnici, Kolinda Grabar-Kitarović uhvatila je pobjednički ritam, nastavila ga i u pripetavanju minus pretvorila u plus za, otprilike, onoliko koliko je gubila, dakle dvadesetak i kusur tisuća glasova. To nije malo, s obzirom na to da između dva kruga, na blagdanskoj razmeđi godina, vremena za nešto više i bolje nije bilo.
Foto finiš i tijesan rezultat govore ono što smo i prije znali, da je hrvatsko društvo duboko podijeljeno. Prije svega ideološki, jer kada se zanemare svi detalji koji su možda mogli ove izbore odvesti i u drugačijem pravcu, oni su odlučeni upravo na ideologiji.
U izbornoj noći, dok su se rezultati mijenjali, provlačila se mogućnost da Ivo Josipović izbore dobije u Hrvatskoj, a izgubi ih u dijaspori, dakle prvenstveno u Bosni i Hercegovini, kod birača tradicionalno naklonjenih HDZ-u, što bi razvalinu na lijeve i desne dodatno produbilo.
Nasreću, tako nešto je izbjegnuto. Bilo kako bilo, Kolinda Grabar-Kitarović dobila je predsjedničke izbore prije svega zahvaljujući samoj sebi, svojoj političkoj dosljednosti i karijeri koja je, i u matičnoj stranci, imala uspona i padova.
Njezina osobnost bila je taj jezičac na vagi koji je presudio. Ne HDZ, ne Karamarko, ne stranački aktivizam i podrška, koji su, naravno, u svojoj sinergiji bili taj preduvjet bez kojeg nitko ni ne može računati da njegove predsjedničke ambicije postanu stvarnost.
Kolinda Grabar-Kitarović uzvratila je stostruko povjerenje stranci koja ju je nominirala, ostvarivši ono što se prije samo dva mjeseca činilo nemogućim. Nakon Franje Tuđmana i 15 godina ljevičarskih predsjednika vratila je Pantovčak HDZ-u što nije uspjelo ni malo većim perjanicama, Mati Graniću, Jadranki Kosor, Andriji Hebrangu…
Sada je pred predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović još teži zadatak. Da se izdigne iznad svoga jata, da postane uistinu predsjednicom svih državljana i građana Republike Hrvatske, kako svih onih koji su za nju glasali, tako i onih milijun i nešto koji su svoj glas dali Ivi Josipoviću, baš kao i onih koji su apstinenciju izabrali kao svoj politički stav.
Uspije li u ovih pet godina mandata taj ideološki jaz primaknuti, otkloniti bilo kakve osvetničke porive i neravnopravnost prema bilo kome, uravnotežiti Hrvatsku na njezinom europskom putu, onda će moći računati da će na Pantovčaku ostati do 2025. godine.
Sada je samo na Kolindi Grabar-Kitarović da od političarke postane državnicom.