Judini sinovi Isusa su pljuvali, tukli i razapeli, a on je ipak ostao Bog, tako ćemo i mi ostati hrvatski narod i tako će i dr. Zlatko Hasanbegović ostati još bolji i veći hrvatski muž, stoji u proglasu Udruge Žene u Domovinskom ratu – Zadar za današnji prosvjedni skup na Trgu Josipa Bana Jelačića u Zagrebu »kao izraz nezadovoljstva protiv odluke o smjeni ministra dr. Zlatka Hasanbegovića«.

Nije premijer Andrej Plenković stigao u Bruxellesu uživati u čestitkama Angele Merkel i poljupcima Federice Mogherini, stisku ruke i tapšanju Jean Claude Junckera i Josepha Daula te ostalih europučana sretnih »što je Hrvatska primjer gdje je jedna stranka srednje i istočne Europe dobila izbore na racionalnoj kampanji« a ne populističkoj, jer je u tih 15 minuta slave morao odgovarati na pitanja novinara »o izdanim Hasanbegovićevim biračima«.

Ne vidi naravno u cijelom slučaju premijer Plenković »nikakvih problema«, ali dok ga europski velikodostojnici nazivaju prijateljem, u domovini pripadnici njegove stranke na Facebooku objavljuju fotografije prerezanih članskih iskaznica.  Osuđeni diler Velimir Bujanec štekće i prijeti Plenkoviću braniteljskim paklom jer su Hasanbegovića »odbacili kao psa«, dok mu se novinarska zanovijetala u Crkvi bliskim novinama  izruguju kako se »pokazao za crvene spreman«!

Nije ovaj silni cvilež i lavež te hajku na premijera u samo 48 sati njegovog mandata izazvao Plenkovićev izbor ministra obrane, unutarnjih ili vanjskih poslova,  financija ili slučajno branitelja, koji su šatorom u Savskoj rušili Milanovićevu vladu, već začudo onoga kulture. Resora koji nikada nije bio prestižan, štoviše donosio je više ministarskog svraba nego slave.

Teško da bi oni koji su digli kuku i motiku na Plenkovićev (ne)izbor mogli nabrojati troje ministara kulture koji su tu dužnost obnašali u ovih 25 godina, a kamo li navesti što se zbivalo u to doba i kakve su kulturne politike vodili.

Njihov jedini, isključivi i vrhunaravni motiv i cilj je obrana lika i djela Zlatka Hasanbegovića, jer on je sam po sebi za njih kultura i jedina kulturna potreba. A Plenković, kojeg su doživljavali kao svog premijera kojeg su oni izabrali, a ne hrvatskog i svih građana ove zemlje, izdao je njihova očekivanja jer ne ispunjava njihove želje pa ga proklinju i vraćaju mu partijske knjižice.

Lelek se digao do neba, lomača je zapaljena, a ulje se dolijeva sa svih strana. Čak i intelektualci koji Plenkovića kao brane, jer nije nikoga prevario, već su se, »svojom krivicom, zabunili nedovoljno informirani glasači HDZ-a koji su u rujnu mislili da glasaju za desnu stranku« zaključuju kako »poslije glasanja nema kajanja«.

Da, ništa nije priječilo Zlatka Hasanbegovića da se prije četiri mjeseca kandidira za predsjednika HDZ-a, pobijedi Plenkovića, pa potom i Milanovića i na svoju sliku i priliku sastavi Vladu. Tada ne bi bilo euforije, prosvjeda i iskešenih očnjaka, ali ni čestitki iz Bruxellesa.

– Gori od onih koji ga napadaju samo su oni koji ga nisu branili!, šlagvort je organizatorica današnjeg prosvjednog skupa.