Sinoć sam tek dobio poruku, evo, u 18.22, najvjerojatnije da je netko bio kod kuće i nije vidio poruku. Ne možemo svaki dan gledati web stranicu i pratiti koji su odbori. Naš predstavnik je bio, ali mi kao predlagatelji nismo dobili poziv. Bili smo tu, mogli smo doći. Bili smo u Zagrebu.

Ne, ovo nisu biseri kojima đaci pokušavaju opravdati svoj nedolazak na nastavu nakon što su liječnici obiteljske medicine odbili od 1. listopada pisati im falše ispričnice. Ovo su izjave ozbiljnih ljudi, štoviše demokratski izabranih zastupnika koje je ovaj narod izabrao 11. rujna da ih predstavljaju u Hrvatskom saboru, najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu ove zemlje.

Te laži, petljanja i skakanje u vlastita usta vrhunac je beščašće koje su u svoju obranu ponudili oni koji su se kleli u vlastito poštenje, pravdoljubivost i požrtvovnost. Toliko su bili gorljivi najavljujući svoj “I have a dream” čvrsto obećavši da će, kada dođu na vlast, sami sebi ukinuti privilegije, smanjiti plaće državnim službenicima, a svakog saborskog zastupnika koji iz neopravdanih razloga ne dođe u Sabor penalizirati s 500 kuna u korist državnog proračuna. Jer, oni su ti koji će uvesti red i ista pravila ponašanja za sve ispravljajući sve one nepravde koje su se nagomilale za 25 godina vladavine svih onih ostalih.

I došli su na vlast. Drugi put. I prvi radni dan nakon konstituiranja devetog saziva Sabora, zastupnici Mosta nisu došli na sjednicu Odbora za zakonodavstvo, koja je morala biti odgođena nakon prve točke, iako su oni bili predlagatelji zakona! Ali, ovo nije tekst o Mostu nezavisnih lista.

Ovo je tekst o onima koji su kod javnog bilježnika prisegnuli kako svoj obraz neće prodati nikome za sva blaga i blagodati ovoga svijeta. A vi ste mu, kao doktor Faust Mefistu, povjerovali. Pogotovo kada se pohvalio kako je upravo on taj koji vam je na pladnju servirao glavu Tomislava Karamarka u svetoj borbi za nacionalne interese iako su se oni na koncu sveli tek na političku i moralnu odgovornost poraženog. Nacionalni interesi još uvijek su na vjetrometini, daleko od toga da uistinu budu naši, negdje visoko na grani.

Unatoč tome, nagrada je bila i više nego izdašna. Biti drugi čovjek mlade i još uvijek nesazrele države, u 37. godini života, nakon tričavog trogodišnjeg bavljenja politikom, san je koji je rijetkima pošlo za rukom pretvoriti u javu. Možda je Boži Petrovu nedjeljno rođendansko slavlje pomutio taj ponedjeljak kada se njegovi stranački kamaradi nisu pojavili u Saboru, možda su i ovi pretjerali nazdravljajući vođi koji im je otvorio vrata raja pa se nisu pojavili na Markovu trgu, svalivši sve grijehe na web stranice i SMS poruke.

No ovo nije ni tekst o Boži Petrovu. Ovo je priča o pričama o reformama, foteljama i ideologijama koje su trbuhozborili njegovi sljedbenici uhljebljujući u posljednjim danima svog mandata u državnim poduzećima kandidate sa stranačkih lista koji se nisu dokopali saborskih mandata. Ovdje je riječ o onima koji drugima drže lekcije o poštenju, a istodobno primaju puni osobni dohodak na radnom mjestu i saborsku plaću iako je znanstveno dokazano da jedno tijelo u istom trenutku ne može biti na dva mjesta.

Ovdje se radi o 500 kuna kazne koju ti isti neće nikada platiti. A vi ćete opet glasati za njih.