Pobačaj treba zabraniti i silovanim djevojčicama! Ako ova izjava Vanje Gulam, koordinatorice molitvene inicijative »40 dana za život« u Šibensko-kninskoj županiji, nije dovoljna da policija svim snagama zaštiti bolnice od okupacije zločinačkih organizacija koje teroriziraju pacijentice diljem Hrvatske maskirane paravanom »Molitvom zaustavimo pobačaj«, ako DORH-u za gonjenje po službenoj dužnosti nisu dovoljne javne objave imena trudnica i termini zahvata koje inkvizicija prije dolaska u bolnice objavljuje na društvenim mrežama, onda je cijela ova zemlja zrela za kliniku. Naravno, ne za ginekologiju, već psihijatriju.

Svakodnevno smo svjedoci stravičnih događaja kada zbog nerazumijevanja i sukoba žene postaju žrtve muškaraca čije fizičko i psihičko maltretiranje nerijetko završava okrutnim ubojstvima, čak i masakrima. Za tako nešto naravno nitko razuman nema i ne može imati nikakvog razumijevanja. Ali kada bi žena drugoj ženi koja to još nije postala, djevojčici, dakle djetetu, zabranila pobačaj iako je jedva preživjela jedno od najtraumatičnijih iskustava, silovanje, onda je sve otišlo k vragu!

Zato netko mora reagirati što prije, policajci, tužitelji, psihijatri, najbolje svi zajedno, jer ako se ovake kletve nazivaju molitvama, onda to mogu biti samo molitve Ku Klux Klana ili kako god se već nazivaju te udruge hrvatskih katoličkih talibana i talibanki. Onih koji besramno javno žigošu i na stup srama prije lomače pribijaju u pravilu mlade djevojke iz konzervativnih malih sredina, koje ionako za njih neće imati razumijevanja kada se vrate kući, na prvi pogled moleći se protiv pobačaja, a u stvari pretvarajući im život u koji su tek zakoračile u vječni pakao.

Pa kad već muškarci nisu u stanju razumjeti žene, nekako bi prirodno bilo da žena razumije ženu, pogotovo djevojčicu kakva je i sama nekada bila prolazeći to sazrijevanje tijela i razuma dok ne postane zrelom osobom. Zato ništa monstruoznije ne mogu ni zamisliti od toga da bi žena zabranila pobačaj i silovanim djevojčicama, te silom zakona naredila da djeca moraju imati djecu iako to nisu željela, niti su za to kriva!

Oni koji to govore, propovijedaju i za to se mole, valjda ne vide da takvom »logikom« u kojoj je svaki plod dobrodošao, makar začet i neželjeno, otvara vrata silovateljima da »u ime života« nekažnjeno i masovno nastave uništavati žene i njihovo dostojanstvo. I da im praktički alibi za to daju žene poput Vanje Gulam, koje se nude biti babicama silovanih djevojčica. I svi oni koji danas okupiraju bolnice, a jučer su marširali metropolom rame uz rame sa Željkom Markić nazivajući to »Hodom za život«, tvrdeći kako »svaka razborita osoba izabire život nad smrću«, poput supruge premijera na odlasku Sanje Orešković.

Život trudnica kojima inkvizicija skače po trbuhu obznanjujući da su se odlučile na abortus neće vrijediti ni pišljivog boba kada se jednoga dana vrate kući. Nakon što su ih javno u perje i katran uvaljale rodne drugarice, zato što ih nisu poslušale i napravile »izbor prije nego što su legle«, tamo ih čekaju njihovi bračni i izvanbračni drugovi koji će im vrlo brzo pokazati da ih »Bog nije stvorio za mudraca, nego za madraca«.

Aleluja!