Milan Bandić je nakon 77 godina službeno proglasio Drugi svjetski rat završenim / Foto Darko Jelinek
Milan Bandić premijer? Zašto ne! Čovjek koji je nakon 77 godina službeno proglasio Drugi svjetski rat završenim, iako on evidentno traje na hrvatskim ulicama i trgovima, u medijima i glavama pučana, koji umjesto programa nudi zajedništvo sloganom »Tuđman u ratu, Bandić u miru« i koji je jučer novinarima umjesto odgovora na pitanja ponudio »sokiće, krekere i proglas« samo je do paroksizma doveo ono što ostali akteri na političkoj sceni svakodnevno čine pokušavajući nas uvjeriti kako oni misle ozbiljno
Sretan vam Dan pobjede nad fašizmom!
Ne, ništa se nije okrenulo u glavi ili kalendaru, nije svibanj već 9. kolovoza, koji ćemo ubuduće slaviti, ili se kao i do sada praviti da slavimo, nakon što je predsjednik Stranke rada i solidarnosti Bandić Milan 365, Milan Bandić, jučer objavio radosnu vijest – Drugi svjetski rat je završio! Pohrlili su novinari na press konferenciju najavljenu kao »ekskluzivnu vijest od velike važnosti za RH« i svašta očekivali od svestranog zagrebačkog gradonačelnika. Ali ni u snu nisu mogli zamisliti da će tamo zateći maršala Žukova kojem su netom prije doveli general-pukovnika Alfreda Jodla da u ime novog njemačkog predsjednika admirala Karla Dönitza potpiše bezuvjetnu kapitulaciju Trećeg Reicha.
Budući da je danas prvi dan kada su utihnuli topovi, koji simbolično označava početak mira, jasno je da poštujući Bandićevu objavu od sada Dan pobjede treba obilježavati 9. kolovoza. Sada je red na našim povjesničarima da revidiraju i tu sitnicu o datumu završetka Drugog svjetskog rata onako strasno i predano kao što mijenjaju njegov sadržaj. Mnogi će doktorati postati bezvrijedni, a novi će sada morati obuhvatiti gotovo punih 77 godina najdugotrajnijeg oružanog sukoba u povijesti čovječanstva, jer Stogodišnji rat, koji je u stvari trajao 116 godina, nije imao kontinuitet.
Dobro, ostaje polihistoru Bandiću da do 2. rujna riješi detalje s japanskim carem Hirohitom tko će se popeti na bojni brod »Missouri« u Tokijskom zaljevu i generalu MacArthuru i admiralu Nimicu objaviti predaju, pa da Drugi svjetski rat definitivno stavimo ad acta. I posvetimo se 11. rujna zbog kojeg je cijeli jučerašnji performans Milan Bandić i priredio ne bi li postao novim predsjednikom Vlade.
Iako izborna promidžba službeno još nije počela, diljem Hrvatske nikli su crveno na bijelo bezimeni plakati #Premijer koji nepogrešivo nose potpis Milana Bandića. Nema tu za DIP ništa spornog, baš kao što nikada nisu sankcionirane i mnogobrojne mudrosti kojima nas je godinama Bandić zasipao, poput one kako »rad oslobađa«, kao da to ne znamo još od Auschwitza. Nije Bandiću biračko tijelo zamjerilo ni niz sumnji u financijske i ine malverzacije zbog kojih je bio i u pritvoru, a trenutne ankete smještaju ga na visoko treće mjesto poželjnog premijera, iza Milanovića i Plenkovića, a ispred Petrova.
Milan Bandić premijer? Zašto ne! Čovjek koji je nakon 77 godina službeno proglasio Drugi svjetski rat završenim, iako on evidentno traje na hrvatskim ulicama i trgovima, u medijima i glavama pučana, koji umjesto programa nudi zajedništvo sloganom »Tuđman u ratu, Bandić u miru« i koji je jučer novinarima umjesto odgovora na pitanja ponudio »sokiće, krekere i proglas« samo je do paroksizma doveo ono što ostali akteri na političkoj sceni svakodnevno čine pokušavajući nas uvjeriti kako oni misle ozbiljno.
Za razliku od njih, Bandić nas uistinu može spasiti, jer onaj koji objavljuje završetak Drugog svjetskog rata možda može navijestiti i kada će početi treći. Za Bandića vjerojatno ne bi glasao jedino pjesnik Grigor Vitez, jer njegov legendarni »Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja« treba izbaciti iz čitanki budući da je glavni junak očigledno doživio duboku starost.