Spominjanje 20 sudaca koje je SOA u svome izvješću navela kao sigurnosnu prijetnju, za tehničkog ministra pravosuđa Antu Šprlju dokaz je kako nije korumpiran cijeli pravosudni sustav već da mogući problem predstavlja tek uži krug sudaca!

– Ja bih rekao da sada većina sudaca može konačno reći da se ne može tvrditi kako je cijelo sudstvo korumpirano, već da postoje eventualne indicije za određene ljude, a ne za sve, zaključio je veleumno ministar u odlasku u razgovoru za Hinu.

Prije svega, svugdje u svijetu bio bi prvorazredan skandal da tajne službe označe i jednog jedinog suca kao sigurnosnu prijetnju, a ne čak njih dvadesetero!? Ne znamo vrijedi li za pravosudne djelatnike isto pravilo kao za narkomanske ovisnike, to jest da ih je realno tri puta više od registriranog broja, ali svaki bi odgovorni ministar nakon ovoga pohitao u SOA-u ne bi li izlistao svih dvadeset imena sumnjivaca.

I pokrenuo barem internu istragu tko to i zašto ugrožava državu prikupljajući dokaze za zatvor ili nečasni otpust kako njihovim nasljednicima nešto slično ne bi više nikada palo na pamet. Umjesto toga tehnički ministar Šprlje okrenuo je pilu naopako pokušavajući nas uvjeriti da pars pro toto dokazuje kako pravosuđe nije korumpirano!

Nije nam poznato koliko bi to sudaca trebala SOA označiti kao suspektne da bi ministar Šprlje aktivirao zaštitne mehanizme u svome sektoru i obranio državu što mu stoji u opisu radnog mjesta. Je li ta kritična masa 200 ili 2.000 potencijalno korumpiranih?  No njegov zaključak da ih je samo 20 dokaz kako je sustav čist i besprijekoran, svakako spada u The Greatest Shits ove Vlade, a njih je u ovih šest mjeseci bio uistinu reprezentativan broj!

Ne brine ministra pravosuđa Šprlju, koji je i sam sudac Općinskog suda u Metkoviću, niti kako se zove tih njegovih dvadesetero kolega, niti gdje žive i jesu li raspoređeni u Vrhovnom ili nekom od nižih sudova, a ponajmanje zašto su zapeli za oko tajnim službama. Zato ga i novinar mora pitati što bi on napravio da se u isto vrijeme nađe na istom mjestu, recimo u jednoj konobi u Novom Vinodolskom, kao što se dogodilo sutkinji Županijskog suda u Zagrebu Jasni Smiljanić s bivšim premijerom Ivom Sanaderom zbog čega je Uskok tražio njezino izuzeće u procesu Planinska.

Ne zna naravno Šprlje je li došlo do kontakta između Smiljanićke i Sanadera, treba li svirati penal i pokazati crveni karton, pa se ne želi petljati u konkretan slučaj iako i ona sama priznaje da pije kavu s njegovim odvjetnikom Goranom Suićem. Baš kao i s još jednim slavnim osumnjičenikom, Zdravkom Mamićem, i u tome ne vidi ništa spornog i lošeg, baš kao ni u honoraru koji prima od Hrvatskog nogometnog saveza kojim taj isti Mamić gospodari.