Andrej Plenković neće imati protukandidata te već nastupa kao predsjednik HDZ-a i vodi predizbornu kampanju. Pravo je, naravno, i HDZ-a da na taj način glumi monolitnost i Plenkovića da već sada pregovara o budućim koalicijama iako formalno nije izabran. Nemamo se čemu čuditi niti kada oni koji su svojedobno drukali za Karamarka sada još žešće u nebo uzdižu Plenkovića najavljujući njegov »Blitzkrieg za HDZ i Hrvatsku«.

Stvara se dojam kao da se u posljednja tri mjeseca ništa neuobičajeno nije dogodilo, kao da taj isti HDZ nije, pod svaku cijenu pokušavajući spasiti svog predsjednika, prvi put u povijesti hrvatske demokracije srušio vlastitu vladu, a on, Tomislav Karamarko, unatoč tome, bio prisiljen abdicirati. Namjerno se zaboravlja i katastrofalan učinak te iste Vlade koja, iako tehnička, i dalje srlja, ostavljajući nasljednicima mine na svakom koraku.

A sve to zajedno vrijeđa zdravi razum birača koji bi valjda trebali na riječ povjerovati v.d. vođi HDZ-a Milijanu Brkiću da s Plenkovićem stiže i »novi smjer HDZ-a«, odnosno da je Karamarko, baš kao i Sanader, bio slučajna stranačka greška u koracima. Pokušavaju HDZ-ovci i njihovi agitatori zviždanjem u šumi suzbiti strah od skorih izbora veličajući Plenkovića protiv kojega, kažu, bahati i autistični Zoran Milanović ni na kojem planu nema nikakvih šansi, pa čak niti u javnim sučeljavanjima.

Pri tome zaboravljaju dvije sitnice: da Andrej Plenković nije odigrao niti unutarstranačku kvalifikacijsku utakmicu, a sada se bori za titulu, te, »Show Me the Numbers« rekao bi tehnički Tim Orešković, da SDP dva i pol mjeseca uoči izbora ima prema anketama velikih desetak postotaka prednosti nad HDZ-om. Dobro, prokockao je Karamarko i više, ali samo zato što je potcijenio Milanovića koji je otvorenim gardom u ringu izborio neriješeno.

I ovoga puta HDZ se zavarava da će na Milanovićevim greškama dobiti izbore, odnosno da je dovoljno oktroirati na mjesto predsjednika nekog sasvim suprotnog Karamarku koji će Milanovića pobijediti njegovim oružjima – elokvencijom, uglađenošću, obrazovanošću. Pritom ne samo što potcjenjuju birače koje će Plenković opiti toliko da će zaboraviti na sve Karamarkove grijehe i odgovornost HDZ-a za njegov dolazak na vlast, nego i Milanovića drže glupanom koji će u izborni sraz s Plenkovićem ući istom strategijom, taktikom i izvedbom kao i s Karamarkom.

Teško je vjerovati da je Zoran Milanović toliki diletant da propusti stečenu prednost i baci u vjetar svoju posljednju priliku da osvoji vlast i političku karijeru završi kao dobitnik. Pri tom mu i HDZ čini uslugu, jer ne pokazujući nikakvu namjeru da bilo što iskreno i suštinski promijeni osim imena predsjednika, praktički žrtvuje Plenkovića. Ne treba Milanoviću nikakav Alex Braun reći da ne napada Plenkovića osobno, već se fokusira na HDZ.

Poruka da je glas za Plenkovića ujedno glas za Zlatka Hasanbegovića i Predraga Šustara kao ministre, a glas za Milanovića glas za Bojana Glavaševića i Borisa Jokića umjesto njih, svima je razumljiva. HDZ je taj koji će se naći na mukama objašnjavajući da glas za Plenkovića nije glas za Ivana Tepeša i Peru Ćorića, za Sinišu Kovačića i Velimira Bujanca, za Zdravka Mamića i Davora Šukera…

I da, u to ne trebaju uvjeriti Milanovića, već narod.š 30 parkirnih mjesta na mjestu sadašnje zelene površine.